Sivi soko

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Sivi soko
Sivi soko
Sivi soko
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
RazredAves
RedFalconiformes
PorodicaFalconidae
RodFalco
VrstaFalco peregrinus
Falco peregrinus
Falco peregrinus madens

Sivi soko (lat:Falco peregrinus) je vrsta sokola sa širokim rasprostranjenjem. Ova vrsta obuhvata 17-19 podvrsti. Sivi soko je najbrža vrsta među pticama na zemlji.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

  • Mužjak
    • dužina: 41 cm
    • raspon krila: 95 cm
    • težina: 550g
  • Ženka
    • dužina: 49 cm
    • raspon krila: 114 cm
    • težina: 1200 g

Sivi soko se hrani pticama, najčešće golubovima, patkama, vrapcima i slično. Pri obrušavanju dostiže brzinu od oko 350 km/h. Plijen lovi isključivo u zraku. Mužjak sivog sokola, kao i kod većine ptica grabljivica, je za jednu trećinu manji nego ženka. Boju stiče oko godinu dana od izleganja, dok su mladunci tamno smeđe boje. Gnijezdi se na planinskim liticama i kao i druge vrste sokola svoje gnijezdo ne pravi sam, nego koristi napuštena gnijezda drugih ptica.

Jaja[uredi | uredi izvor]

Krajem marta, ili početkom aprila, ženka obično polaže 3-4 jajeta. Jaja su izdužena i pjegava. Srednja veličina iznosi 52x40 mm.

Razvitak[uredi | uredi izvor]

Inkubacija traje pretežno 30 dana. Na jajima sjede oba roditelja. Poslije izlijeganja, mladi ostaju u gnijezdu 35-40 dana. poslije napuštanja gnijezda, roditelji se o mladima brinu još oko 60 dana. Samo jedna trećina izlega preživi prvu zimu.

Zaštita[uredi | uredi izvor]

Sivi soko je ugrožena vrsta. U zadnje vrijeme se uspješno vrši akcija vještačkog uzgoja i povratka u prirodna staništa.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]