Tuve Janson
Tuve Marika Janson | |
---|---|
Tuve Janson | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 9. avgust 1914. |
Mesto rođenja | Helsinki, Velika kneževina Finska, Ruska Imperija |
Datum smrti | 27. jun 2001.86 god.) ( |
Mesto smrti | Helsinki, Finska |
Potpis |
Tuve Marika Janson (fin. Tove Marika Jansson; Helsinki, 9. avgust 1914 — Helsinki, 27. jun 2001) bila je finska književnica, slikarka, striparka i ilustratorka. Najpoznatija je po serijalu knjiga za decu Mumijevi. Pisala je na švedskom jeziku.
Poreklom iz umetničke porodice, Janson je studirala slikarstvo u Helsinkiju, Stokholmu i Parizu od 1930. do 1938. Prvu samostalnu izložbu imala je 1943. Paralelno sa slikarskom karijerom, pisala je pripovetke i novinarske članke i dizajnirala korice knjiga. Godine 1945. objavila je knjigu za decu „Mumijevi i veliki potop”, prvi deo serijala Mumijevi. Ovaj serijal o dobroćudnim trolovima i njihovim prijateljima sastoji se iz osam romana, zbirke pripovedaka, pet slikovnica i mnogobrojnih stripova. Knjige su dostigle planetarnu popularnost i načinile su Janson jednom od najpoznatijih dečjih pisaca dvadestog veka. Za svoje stvaralaštvo nagrađena je najuglednijom nagradom za dečju književnost, nagradom Hans Kristijan Andersen 1966.[1][2]
Janson je pisala i književnost za odrasle čitaoce. Između ostalog, napisala je šest romana među kojima se izdvajaju autobiografska zbirka novela „Vajareva kći” (1968) i roman „Leto” (1972).
Biografija[uredi | uredi izvor]
Tuve Marika Janson je rođena 9. avgusta 1914. u Helsinkiju, Velikoj kneževini Finska, tadašnjem delu Ruske Imperije. Rođena je u porodici umetnika koji su pripadali finskoj manjini čiji je maternji jezik bio švedski. Njen otac Viktor bio je vajar, a majka Signe Hamarsten Janson ilustratorka i dizajnerka. Imala je dva brata, koji su, takođe, postali umetnici; Per Olov Janson je postao fotograf, a Lars Janson stripar. Odrasla je u stvaralačkom i boemskom okruženju. Porodica je zimu provodila u Helsinkiju, a leta u iznajmljenoj brvnari na morskom ostrvu u blizini Porvoa, pedeset kilometara istočno od Helsinkija.[3]
Još u ranoj mladosti opredelila se za umetnički poziv slikarstva. Studirala je na Univerzitetu za umetnost, lepe veštine i dizajn u Stokholmu od 1930. do 1933, potom grafičku školu na Finskoj akademiji lepih umetnosti od 1933. do 1937, a potom Školu lepih umetnosti u Parizu 1938. Učestvovala je u nekoliko grupnih izložbi tokom tridesetih i ranih četrdesetih, a svoju prvu samostalnu izložbu imala je 1943. Oslikala je nekoliko murala. Izlagala je širom sveta, ali uprkos tome što je sebe smatrala prvenstveno slikarkom, njeno slikarsko stvaralaštvo ostalo je u senci njenih knjiga.
Tokom tridesetih putovala je po Evropi. U tom periodu pisala je pripovetke, novinarske članke i reportaže, a često ih je i sama ilustrovala. Zarađivala je i od pravljenja reklama i razglednica. Poznata je i po ilustracijama u časopisu „Garm”, liberalnom (i tokom Drugog svetskog rata, antifašističkom) magazinu, koji je osnovala njena majka. Ilustrovala je nekoliko knjiga drugih autora, a danas se posebno ističu njene ilustracije za „Alisu u zemlji čuda” i „Hobita”.
Odabrana dela[uredi | uredi izvor]
Knjige o Mumijevima[uredi | uredi izvor]
Romani
- „Mumijevi i velika poplava” (Småtrollen och den stora översvämningen, 1945)
- „Kometa dolazi” (Kometen kommer, 1946. prepravljeno izdanje 1968)
- „Čarobnjakov šešir” (Trollkarlens hatt 1948)
- „Podvizi Tate Mumi” (Muminpappans bravader 1950. prepravljeni u „Memoari Tate Mumi” 1968)
- „Letnje ludilo u Dolini Mumijevih” (Farlig midsommar, 1954)
- „Začarana zima” (Trollvinter 1957)
- „Tata Mumi i more” (Pappan och havet, 1965)
- „Dolina Mumijevih u novembru” (Sent i November 1970)
Zbirka priča
- „Nevidljivo dete i druge priče” (Det osynliga barnet och andra berättelser, 1962)
Slikovnice
- „Šta je onda bilo?” (Hur gick det sen? 1952)
- „Ko će da uteši Tofla?” (Vem ska trösta Knyttet? 1960)
- „Opasno putovanje” (Den farliga resan, 1977)
- „Zloće u Mumijevoj kući” (Skurken i Muminhuset, 1980)
- „Pesme iz Doline Mumijevih” (Visor från Mumindalen 1993, zajedno sa Larsom Jansenom i Ernom Tauro)
Stripovi
- Mumijevi – strip albumi 1–7 (1977–1981, od 3. do 7. albuma sa Larsom Jansonom)
Romani[uredi | uredi izvor]
- „Leto” (Sommarboken, 1972)
- „Grad sunca” (Solstaden (1974, Sun City)
- „Iskreni prevarant” (Den ärliga bedragaren (1982)
- „Kamena njiva” (Stenåkern, 1984)
- „Poštena igra” (Rent spel 1989)
Zbirke priča[uredi | uredi izvor]
- „Vajareva kći” (Bildhuggarens dotter, 1968)
- „Slušateljka” (Lyssnerskan 1971)
- „Umetnost u prirodi” (Dockskåpet och andra berättelser, 1978)
- „Putovanja s lakim prtljagom” (Resa med lätt bagage, 1987)
- „Klarina pisma i druge priče” (Brev från Klara och andra berättelser, 1991)
- „Poruke: odabrane priče 1971–1997” (Meddelande. Noveller i urval 1971–1997, 1998)
Autobiografija[uredi | uredi izvor]
- „Beleške sa ostrva” (Anteckningar från en ö 1993)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Hans Christian Andersen Awards". International Board on Books for Young People (IBBY). Pristupljeno 2013-08-01.
- ^
"Tove Jansson" (pp. 32–33, by Sus Rostrup).
The Hans Christian Andersen Awards, 1956–2002. IBBY. Gyldendal. 2002. Hosted by Austrian Literature Online. Pristupljeno 2013-08-01. - ^ Liukkonen, Petri. „Tove Jansson”. Books and Writers (kirjasto.sci.fi). Finland: Kuusankoski Public Library. Arhivirano iz originala 16. 9. 2008. g.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Tove Janson na sajtu www.moomin.com (na jeziku: finski) (jezik: švedski) (jezik: engleski)
- Tove Janson na sajtu Schildts (na jeziku: finski) (jezik: švedski)