Svjetsko prvenstvo u nogometu 1950.
Svjetsko prvenstvo u nogometu 1950. | |
---|---|
Detalji turnira | |
Domaćin | |
Datumi | 24. juni – 16. juli |
Ekipe | 13 (iz 3 konfederacije) |
Stadion(i) | 6 (u 6 gradova domaćina) |
Konačne pozicije | |
Šampion | |
Viceprvak | |
Treće mjesto | |
Četvrto mjesto | |
Statistika takmičenja | |
Odigrano utakmica | 22 |
Postignuto golova | 88 (4 po utakmici) |
Posjećenost | 1.045.246 (47.511 po utakmici) |
Najbolji strijelac/-ci | 8 golova |
← 1938. 1954. → |
Svjetsko prvenstvo u nogometu 1950. bilo je četvrto po redu Svjetsko prvenstvo u nogometu koje je održano u Brazilu od 24. juna do 16. jula 1950. godine. Šampionsku titulu osvojio je Urugvaj pobijedivši u odlučujućoj utakmici domaćina Brazil. Bronzana medalja pripala je Švedskoj. Prvobitno je bilo 16 ekipa ali su se Turska, Škotska i Indija povukli sa takmičenja. Na prvenstvu je učestvovalo 13 reprezentacija raspoređenih u četiri grupe. Pobjednici sve četiri grupe kvalificirali su se u narednu finalnu grupu takmičenja. Na prvenstvu je odigrano 22 utakmice gdje je postignuto 88 golova što je prosječno iznosilo 4 postignuta gola po utakmici. Najbolji stijelac turnira bio je reprezentativac Brazila Ademir sa 8 postignutih golova.[1][2]
Izbor domaćina[uredi | uredi izvor]
Zbog Drugog svjetskog rata, Svjetsko prvenstvo nije organizirano od 1938; planirana Svjetska prvenstva u 1942. i 1946. bila su otkazana. Nakon rata, FIFA je željela organizirati turnir u najkraćem mogućem roku. U razdoblju nakon rata, veći dio Evrope ležao je u ruševinama. Kao rezultat toga, FIFA je imala poteškoća s pronalaženjem država zainteresiranih za organizaciju Svjetskog prvenstva, mnoge vlade država vjerovale su da bi njihova mala sredstva trebala biti posvećena višim prioritetima od sportskog događaja. Iako je FIFA planirala održati prvo svjetsko prvenstvo nakon rata 1949. godine, Brazil je u svojoj kandidaturi 1946. godine predložio da se turnir održi 1950. godine. Uz Brazil, jedini konkurent bila je Njemačka, koja je ujedno konkurirala Brazilu i za, nikada održano, SP 1942. godine. Zbog toga što su se prethodna dva prvenstva održala na evropskom tlu, FIFA je ponovno odlučila dati priliku Južnoj Americi nakon što je Brazil odlučio biti organizator.[3][4]
Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]
Nakon osiguranog organizatora svjetskog prvenstva, FIFA se i dalje morala truditi da nagovori države da šalju svoje reprezentacije na takmičenje. Italija je bila zainteresirana da brani svoju titulu od prije 12 godina i posljednjeg svjetskog prvenstva, ali teško stanje u državi, kao i u čitavoj Evropi, odgovorilo je igrače od nastupa. Ipak, nakon što je FIFA Italijanima nadoknadila sve putne troškove, pristali su otputovati u daleki Brazil. Za razliku od Italije i Austrije, dvije vrlo uspješne prijeratne reprezentacije, koje nisu bile predmet FIFA-inih sankcija, Japanu i okupiranoj Njemačkoj nastupanje u kvalifikacijama bilo je zabranjeno. Međutim, reprezentaciji Saarlanda nastupanje u kvalifikacijama bilo je dozvoljeno iako su bili pod francuskom okupacijom i usprkos tome što nogometni savez Zapadne Njemačke nije ponovno pokrenut. Reprezentacijama Ujedinjenog Kraljevstva također je bilo dopušteno takmičenje nakon što su se vratile pod okrilje FIFA-e poslije sedamnaestogodišnjeg izbivanja. Odlučeno je da će se koristiti "British Home Championship", turnir s četiri reprezentacije od koje bi dvije najbolje dobile pravo nastupanja na prvenstvu. Prvoplasirani su bili Englezi, a drugoplasirani Škoti, međutim Škoti su odbili nastupiti razočarani time što nisu najbolja britanska reprezentacija. Indijci su odustali od takmičenja jer im FIFA nije dopustila da nastupaju bosonogi. Uz Indiju, odustala je i Turska, a kao zamjene pozvane su Francuska i Portugal. Ipak obje reprezentacije na kraju su odbile taj poziv. U početku Francuska je pristala nastupiti, ali kada je saznala da će odigrati dvije utakmice u gradovima međusobno udaljenim tri hiljade kilometara poslala je FIFA-i negativan odgovor. Na kraju, samo 13 reprezentacija učestvovalo je na svjetskom prvenstvu za razliku od predviđenih 16, baš kao i na prvom izdanju Svjetskog prvenstva, igranom 1930. godine.
Lokacije stadiona[uredi | uredi izvor]
Rio de Janeiro | São Paulo | Belo Horizonte |
---|---|---|
Maracanã | Pacaembu | Independência |
22°54′43.8″S 43°13′48.59″W / 22.912167°S 43.2301639°W | 23°32′55.1″S 46°39′54.4″W / 23.548639°S 46.665111°W | 19°54′30″S 43°55′4″W / 19.90833°S 43.91778°W |
Kapacitet: 199.854 | Kapacitet: 60.000 | Kapacitet: 30.000 |
Curitiba | Porto Alegre | Recife |
Durival de Brito | Eucaliptos | Ilha do Retiro |
25°26′22″S 49°15′21″W / 25.43944°S 49.25583°W | 30°3′42″S 51°13′38″W / 30.06167°S 51.22722°W | 8°3′46.63″S 34°54′10.73″W / 8.0629528°S 34.9029806°W |
Kapacitet: 10.000 | Kapacitet: 20.000 | Kapacitet: 20.000 |
Pravila takmičenja[uredi | uredi izvor]
Prvobitna ideja bila je 16 reprezentacija podijeljenih u četiri grupe sa po četiri reprezentacije. Zbog otkazivanja nekih reprezentacija na turniru je učestvovalo 13 reprezentacija, koje su bile podijeljene u četiri grupe. Prvu i drugu grupu sačinjavale su četiri reprezentacije, treću tri dok su posljednju četvrtu grupu sačinjavale samo dvije reprezentacije. Pobjednici grupa igrali bi u završnoj finalnoj grupi gdje bi pobjednik finalne grupe bio novi svjetski prvak.
Nosioci[uredi | uredi izvor]
Izvlačenje grupa grupne faze Svjetskog prvenstva 1950. održano je 22. maja 1950. u Rio de Janeiru. Reprezentacije učesnice, njih 15 koliko ih je bilo poznato u tom trenutnu, raspoređene su u dva jakosna šešira gdje su za nosioce postavljeni Brazil, Engleska, Italija i Urugvaj. Ostale reprezentacije poredane su u šešir 2 kao na redoslijedu u tabeli. Nakon izvlačenja Indija je diskvalificirana, dok je Francuska odustala od nastupa na Svjetskom prvenstvu. Posljednje slobodno mjesto koje je trebalo biti upražnjeno ostalo je takvo zbog odustajanja Portugala da nastupi na turniru.[5][6][7]
Šešir 1 | Šešir 2 |
---|---|
Igrači[uredi | uredi izvor]
Sudije[uredi | uredi izvor]
Alfredo Álvarez
Alberto Malcher
Mário Gardelli
Mário Vianna
Sergio Bustamante
Cayetano de Nicola
Mario Rubén Heyn
Esteban Marino
UEFA:
Rezultati[uredi | uredi izvor]
Grupna faza[uredi | uredi izvor]
Grupa 1[uredi | uredi izvor]
|
|
24. juni 1950. | Brazil |
4–0 | Rio de Janeiro | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Brazil – Meksiko |
Ademir Jair Baltazar |
Izvještaj | Stadion: Maracanã Gledalaca: 81.649 Sudac: |
25. juni 1950. | Jugoslavija |
3–0 | Belo Horizonte | |
---|---|---|---|---|
18:00 BRT (UTC−03) Jugoslavija – Švicarska |
Mitić Tomašević Ognjanov |
Izvještaj | Stadion: Independência Gledalaca: 7.336 Sudac: |
28. juni 1950. | Brazil |
2–2 | Sao Paulo | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Brazil – Švicarska |
Alfredo Baltazar |
Izvještaj | Fatton |
Stadion: Pacaembu Gledalaca: 42.032 Sudac: |
28. juni 1950. | Jugoslavija |
4–1 | Porto Alegre | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Jugoslavija – Meksiko |
Bobek Ž. Čajkovski Tomašević |
Izvještaj | Ortiz |
Stadion: Eucaliptos Gledalaca: 11.078 Sudac: |
1. juli 1950. | Brazil |
2–0 | Rio de Janeiro | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Brazil – Jugoslavija |
Ademir Zizinho |
Izvještaj | Stadion: Maracanã Gledalaca: 142.429 Sudac: |
2. juli 1950. | Švicarska |
2–1 | Porto Alegre | |
---|---|---|---|---|
15:40 BRT (UTC−03) Švicarska – Meksiko |
Bader Antenen |
Izvještaj | Casarín |
Stadion: Eucaliptos Gledalaca: 3.580 Sudac: |
Grupa 2[uredi | uredi izvor]
|
|
25. juni 1950. | Engleska |
2–0 | Rio de Janeiro | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Engleska – Čile |
Mortensen Mannion |
Izvještaj | Stadion: Maracanã Gledalaca: 29.703 Sudac: |
25. juni 1950. | Španija |
3–1 | Curitiba | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Španija – Sjedinjene Američke Države |
Igoa Basora Zarra |
Izvještaj | Pariani |
Stadion: Durival de Brito Gledalaca: 9.511 Sudac: |
29. juni 1950. | Španija |
2–0 | Rio de Janeiro | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Španija – Čile |
Basora Zarra |
Izvještaj | Stadion: Maracanã Gledalaca: 19.790 Sudac: |
29. juni 1950. | Sjedinjene Američke Države |
1–0 | Belo Horizonte | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Sjedinjene Američke Države – Engleska |
Gaetjens |
Izvještaj | Stadion: Independencia Gledalaca: 10.151 Sudac: |
2. juli 1950. | Španija |
1–0 | Rio de Janeiro | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Španija – Engleska |
Zarra |
Izvještaj | Stadion: Maracanã Gledalaca: 74.462 Sudac: |
2. juli 1950. | Čile |
5–2 | Recife | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Čile – Sjedinjene Američke Države |
Robledo Cremaschi Prieto Riera |
Izvještaj | Wallace Maca |
Stadion: Ilha do Retiro Gledalaca: 8.501 Sudac: |
Grupa 3[uredi | uredi izvor]
|
|
25. juni 1950. | Švedska |
3–2 | Sao Paulo | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Švedska – Italija |
Jeppson Andersson |
Izvještaj | Carapellese Muccinelli |
Stadion: Pacaembu Gledalaca: 36.502 Sudac: |
29. juni 1950. | Švedska |
2–2 | Curitiba | |
---|---|---|---|---|
15:30 BRT (UTC−03) Švedska – Paragvaj |
Sundqvist Palmér |
Izvještaj | López López Fretes |
Stadion: Durival de Brito Gledalaca: 7.903 Sudac: |
2. juli 1950. | Italija |
2–0 | Sao Paulo | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Italija – Paragvaj |
Carapellese Pandolfini |
Izvještaj | Stadion: Pacaembu Gledalaca: 25.811 Sudac: |
Grupa 4[uredi | uredi izvor]
|
|
2. juli 1950. | Urugvaj |
8–0 | Belo Horizonte | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Urugvaj – Bolivija |
Míguez Vidal Schiaffino Pérez Ghiggia |
Izvještaj | Stadion: Independência Gledalaca: 5.284 Sudac: |
Finalna grupa[uredi | uredi izvor]
|
|
9. juli 1950. | Urugvaj |
2–2 | Sao Paulo | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Urugvaj – Španija |
Ghiggia Varela |
Izvještaj | Basora |
Stadion: Pacaembu Gledalaca: 44.802 Sudac: |
9. juli 1950. | Brazil |
7–1 | Rio de Janeiro | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Brazil – Švedska |
Ademir Chico Maneca |
Izvještaj | Andersson |
Stadion: Maracanã Gledalaca: 138.886 Sudac: |
13. juli 1950. | Brazil |
6–1 | Rio de Janeiro | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Brazil – Španija |
Parra Jair Chico Ademir Zizinho |
Izvještaj | Igoa |
Stadion: Maracanã Gledalaca: 152.772 Sudac: |
13. juli 1950. | Urugvaj |
3–2 | Sao Paulo | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Urugvaj – Švedska |
Ghiggia Míguez |
Izvještaj | Palmér Sundqvist |
Stadion: Pacaembu Gledalaca: 7.987 Sudac: |
16. juli 1950. | Švedska |
3–1 | Sao Paulo | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Švedska – Španija |
Sundqvist Mellberg Palmér |
Izvještaj | Telmo Zarra |
Stadion: Pacaembu Gledalaca: 11.227 Sudac: |
16. juli 1950. | Urugvaj |
2–1 | Rio de Janeiro | |
---|---|---|---|---|
15:00 BRT (UTC−03) Urugvaj – Brazil |
Schiaffino Ghiggia |
Izvještaj | Friaça |
Stadion: Maracanã Gledalaca: 173.850 Sudac: |
Rezultat[uredi | uredi izvor]
Pobjednik Svjetskog prvenstva 1950. |
---|
Urugvaj
|
Statistika[uredi | uredi izvor]
Lista strijelaca[uredi | uredi izvor]
Na Svjetskom prvenstvu 1950. odigrane su 22 utakmice te postignuto 88 golova što je prosječno iznosilo 4 postignuta gola po utakmici. Najbolji strijelac prvenstva bio je reprezentativac Brazila Ademir Marques de Menezes sa 8 postignutih golova. U listu strijelaca upisalo se 48 nogometaša.[8]
- 8 golova
- 5 golova
- 4 gola
- 3 gola
- 2 gola
- 1 gol
Alfredo
Friaça
Maneca
Andrés Prieto
George Robledo
Fernando Riera
Wilf Mannion
Stan Mortensen
Ermes Muccinelli
Egisto Pandolfini
Rajko Mitić
Stjepan Bobek
Tihomir Ognjanov
Horacio Casarín
Héctor Ortiz
Atilio López
César López Fretes
Joe Gaetjens
Joe Maca
Gino Pariani
Frank Wallace
Bror Mellberg
Charles Antenen
René Bader
Julio Pérez
Obdulio Varela
Ernesto Vidal
- Autogolovi
José Parra (protiv Brazila)
Tabela[uredi | uredi izvor]
Poz. | Tim | OU | P | N | I | DG | PG | GR | B |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | 4 | 3 | 1 | 0 | 15 | 5 | +10 | 7 | |
2. | 6 | 4 | 1 | 1 | 22 | 6 | +16 | 9 | |
3. | 5 | 2 | 1 | 2 | 11 | 15 | −4 | 5 | |
4. | 6 | 3 | 1 | 2 | 10 | 12 | −2 | 7 | |
5. | 3 | 2 | 0 | 1 | 7 | 3 | +4 | 4 | |
6. | 3 | 1 | 1 | 1 | 4 | 6 | −2 | 3 | |
7. | 2 | 1 | 0 | 1 | 4 | 3 | +1 | 2 | |
8. | 3 | 1 | 0 | 2 | 2 | 2 | 0 | 2 | |
9. | 3 | 1 | 0 | 2 | 5 | 6 | −1 | 2 | |
10. | 3 | 1 | 0 | 2 | 4 | 8 | −4 | 2 | |
11. | 2 | 0 | 1 | 1 | 2 | 4 | −2 | 1 | |
12. | 3 | 0 | 0 | 3 | 2 | 10 | −8 | 0 | |
13. | 1 | 0 | 0 | 1 | 0 | 8 | −8 | 0 |
Izvor: The Soccerworldcups.com[10]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "FIFA SP 1950". Planet World Cup.com (jezik: engleski). Pristupljeno 23. 1. 2018.
- ^ "FIFA SP 1950". historyoftheworldcup.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 21. 1. 2018. Pristupljeno 23. 1. 2018.
- ^ "URUGUAY SHOCK THE HOSTS". Planet World Cup.com (jezik: engleski). Pristupljeno 23. 1. 2018.
- ^ "FIFA World Cup™ host announcement decision" (PDF). FIFA.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala (PDF), 12. 4. 2019. Pristupljeno 1. 3. 2018.
- ^ "Brazil's first World Cup draw". FIFA.com (jezik: engleski). 3. 12. 2013. Pristupljeno 23. 1. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "The Final Draw of the FIFA World Cup 1950, in Rio de Janeiro". FIFA.com (jezik: engleski). 3. 12. 2013. Pristupljeno 23. 1. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "History of the World Cup Final Draw 1930–2006" (PDF). FIFA.com (jezik: engleski). Pristupljeno 23. 1. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Statistika FIFA SP 1950". FIFA.com. Pristupljeno 1. 12. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Lista strijelaca FIFA SP 1950". FIFA.com. Pristupljeno 1. 12. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "1950 Soccer World Cup Final Standings". The Soccerworldcups.com (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 1. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- Službeni sajt (de)(en)(fr)(sp)(ar)(ru)
- SP 1950. na RSSSF.com (en)
- SP 1950. na The Soccerworldcups.com (en)