Hetiti – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.3) (robot Dodaje: nn:Hettittane |
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje |
||
(Nije prikazano 20 međuverzija 14 korisnika) | |||
Red 1:
'''Hetiti''' su prvi [[Indoevropljani|indoevropski]] narod na tlu [[Mala Azija|Male Azije]]. O njima se zna izuzetno malo. Prva saznanja o '''Hetitskom carstvu''' bila su posredstvom [[Biblija|Biblije]]. Dok [[arheologija]] nije ustanovljena kao nauka Hetiti su smatrani minornim plemenom prednje Azije. Od [[18. vek]]a počinje istraživanje Hetitske države da bi u [[19. vek]]u počelo da se bazira na naučnim metodama. Arheolozi Vinkler i Makridi su početkom 20. veka iskopali u Bogaz Keji, u severnoj [[Turska|Turskoj]], stari hetitski grad [[Hatuša|Hatušu]]. Pronašli su arhiv sa 20 000 dokumenata pisanih klinastim pismom, meću kojima je i mirovni sporazum [[Hatušališ III|Hatušiliša III]] i [[Ramzes II|Ramzesa II]], koji se čuva u istambulskom muzeju.
[[Datoteka:Hittite Empire.png|thumb|280px|Hetitsko carstvo (crveno) na vrhuncu svoje moći [[1290. pne.]], graniči se sa Egipatskim carstvom (zeleno)]]
== Istorija ==
U 3.
[[Hatuša]], kod današnjeg Bogakalea (Boğazköy) u središnjoj Turskoj, postaje prestonica oko [[1650. pne.]], u vreme vladavine Hatušilija I.
Organizovana država se pojavila oko [[1800. pne.]] pod kraljem (Suncem) Anitom.
Hetiti su [[1594. pne.]] zauzeli Vavilon i prouzrokovali pad Hamurabijeve dinastije. Godine [[1593. pne.]] Kasiti su osvojili
Država doživljava vrhunac za vreme Šušilulijume I, a u bici kod Kadeša odbijaju egipatski napad. Hetitska država se prostire od Egejskog mora (oko [[1300. pne.]] Hetiti zauzimaju Efes) do blizu Biblosa.
Red 22:
U XIX veku pne. nastaje jedna od prvih hetitskih država. Hetsko-nesitski vladar Anita sin Puhtane iz Kušara pobeđuje Pijušta iѕ Hatušaša, ruši gradove Hatušaš i Zalpuvi. Prestonica je u Neši.
==
U XVII veku pne. počinje jačanje hetitske države. Tabarna (veliki car) iz Kušara pokorava niz oblasti Kapadokije – doline blizu Taurusa. Smatran je osnivačem hetitske države. Njegovo ime postaje vladarska titula. Krajem XVII veka prestonica se premešta u Hatušaš. Tabarna uzima ime Hatušiliš I (čovek iz Hatušaša). Ustanak robova posle smrti Hatušiliša I je verovatno bio posledica preterane eksploatacije i ugnjetavanja. Sudeći po zakoniku koji je pronađen u klinopisnoj verziji iz XIV veka pne., odnosi gospodara prema robovima su bili surovi.
Krajem XVII veka pne. ponovno proširenje Hetitske države pod Muršilisom I koji ujedinjuje oblasti Male Azije. Osvaja [[Aleopo]] (Halpu) i nastavlja ka Eufratu. Godine [[1595. godine pne.]] upada u [[Vavilon]] – pljačka i svgava Šamšuditanu poslednjeg amoritskog cara, što je otvorilo put Kasitima koji [[1593. pne.]] zauzimaju Vavilon i osnivaju svoju dinastiju. Krajem vlade Muršilisa I počinju krupni ustanci i dezintegracija zemlje. Muršilis I gine u dvorskoj zaveri. Nemiri su potresali državu koja je bila ograničena na teritoriju severno od Taurusa.
U XVI veku država se konsoliduje pod carem Telepinom. On utvrđuje senioratsko nasledstvo prestola, nasleđuje najstariji sin. Određuje kompetencije Panka (gomila, mnoštvo) – aristokratskog veća koje je relikt starinskog rodovsko plemenskog saveta.
Red 31:
U prvo vreme on je predstavljao skup vojnika grada Kušara, da bi kasnije kada organi vojne demokratije gube značaj prerastao u organ vrhovnog saveta vladajuće klase. U njegov sastav su ulazili vladarevi rođaci, prijatelji i vojskovođe. Telepin je Panku dodelio prava da može ograničavati carsku vlast, preispitivati carske sudske odluke koje se odnose na članove carske porodice. Čak je taj savet mogao i da sudi caru. Primena ovih ovlašćenja nije poznata iz izvora, ali je jasno da je jačanjem carske vlasti u kasnijem periodu ovaj savet potpuno izgubio značaj.
Pored Panka u ovo vreme je
Telepin je na svom natpisu ostavio instrukcije svojim naslednicima "Ti ne treba da govoriš - ...hoću da je poštedim.-Ti ne treba da praštaš, već pre da uvećavaš!".
==
{{main|Srednje hetitsko carstvo}}
Ovaj period se slobodno može nazvati i hetitski mračni, srednji vek, obzirom da je izvorima najneosvetljeniji. Svakako je očigledno slabljenje carstva unutrašnjim nemirima, a smatra se da je uprava prešla na vladare oblasti [[Hangilbat]] koji su bili u savezu sa Egiptom.
U ovom periodu dolazi do razvoja carstva [[Mitani]] na istoku u reonu gonjeg Eufrata. Mitanski vladari su aneksirali oblast [[Kisvadnu]] na jugoistoku Anadolije, kasnije poznatu kao [[Kilikija]], Alepo i Alalah. Posle gubitka osvojenih sirijskih oblasti zbog ratničkih pohoda Tutmesa III, sklapaju prijateljstvo i savez sa njegovim naslednicima Tutmesom IV i Amenhotepom III, što je bio alarm Hetitima da razmisle o svom položaju.
==
U XV veku pne. prednjom Azijom dominira huritsko carstvo [[Mitani]], čije se jezgro nalazilo na reci [[Habur]], levoj pritoci Eufrata. Mitansko carstvo je uspelo da se proširi od Alepa i Alalaha na zapadu, do [[Nuzi]] koji se nalazio istočno od Eufrata obuhvatajući Asiriju. [[Šauštatar]], mitanski car, je osvojio [[Ašur]] i iz njega odneo zlatna i srebrna vrata u Vašukanu, mitansku prestonicu.
Linija 60 ⟶ 61:
=== Bitka kod Kadeša ===
[[Datoteka:Lion Gate, Hattusa
Bitka kod Kadeša, [[1296. pne.]] je prva bitka u istoriji čovečanstva koja se može rekonstruisati. [[Ramzes II]] je rešio da uništi Hetitsku državu. Cilj mu je bila najveća hetitska država u Siriji - Kadeš. U to vreme hetitskom državom je vladao Muvatali.
Ramzes je prvo napravio niz opskrbnih baza na Sredozemlju, u Fenikiji. Sakupio je 20.000 ljudi i podelio ih u četiri zbora, nazvanih prema Rau, Amonu, Sutehu i Ptahu, odnosno glavnim egipatskim bogovima.
Linija 83 ⟶ 84:
== Jezik i pisma ==
Prvi pokušaji proučavanja hetitskih pisanih spomenika učinjeni su tek u 19. veku. Francuz Teskje je posetio Bogazkeju ([[Hatušaš]]) i izdao spomenike koje je tamo našao. Krajem 19. veka počelo se sa prvim arheološkim iskopavanjima, Gijom i Pero su 1862. godine sproveli prvu arheološku ekspediciju u Bogazkeji i izdali spomenike koje su pronašli. Početkom 20. veka Vinkler i Makridi - Beja su preduzeli obimnije radove na iskopavanju starog Hatušaša.
Tokom različitih iskopavanja u Kapadokiji su pronađeni brojni natpisi na klinopisu, preuzetom od asiraca, i hijeroglifima, koji su bili autohtono pismo, koji nisu odmah dešifrovani. Češki teolog i semitolog [[Bežik Hrozni]] se 1915. zainteresovao za hetitske spomenike. Prva pretpostavka je bila da su Hetiti semitskog porekla, jer se u
== Religija ==
Linija 97 ⟶ 98:
Napomena: Sve su godine pne.
* oko 1800: Anita
* oko 1740: Tuthalija I
* oko 1710: Pušaruma
* oko 1670: Tabarna
* oko 1650: Hatušili I
* oko 1610: Muršili I
* oko 1590: Hantili I;Zidanta I
* oko 1545: Amuna;Huzija I
* oko 1520: Telepinu
* oko 1490: Aluvamna;Hantili II;Zidanta II;Huzija II
* oko 1460: Tuthalija II
* oko 1440: Arnuvanda I
* oko 1420: Hatušili II
* oko 1400: Tuthalija III
* oko 1385: Arnuvanda II
* oko 1375: Šupilulijuma I
* oko 1335: Arnuvanda III
* oko 1334: Muršili II
* 1306: Muvatali
* 1282: Muršili III
* oko 1275: Hatušili III
* oko 1260: Tuthalija IV
* oko 1230: Arnuvanda IV
* oko 1200: Šupilulijuma II
* ''1190: propast hetitske države''
{{Commonscat|
[[Kategorija:Hetiti| ]]
[[Kategorija:Indoevropski narodi]]
[[Kategorija:Drevni narodi]]
[[Kategorija:Nestali narodi]]
[[Kategorija:Stare civilizacije]]
|