Viktor Hajon – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjena
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka izmjene
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
 
Red 54: Red 54:


== Biografija ==
== Biografija ==
Viktor Hajon je rođen 3. 5. 1916 u Dubrovniku, u [[Židovi u Hrvatskoj|židovskoj]] porodici Bernarda i Elvire Hajon.<ref name="jr">Jaša Romano, 1980, str. 383</ref> Odrastao je uz mlađeg brata Majera i mlađu sestru Elviru.<ref name="jr"/> Viktor je bio član plivačkog i vaterpolo kluba (VK) [[VK Jug|Jug]], te je do početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] sa VK Jug postizao zavidne međunarodne uspjehe. [[27. 8.]] [[1937]], Hajon je u sastavu reprezentacije [[Kraljevina Jugoslavije|Kraljevine Jugoslavije]], u dubrovačkoj luci, sudjelovao u pobjedi nad [[Čehoslovačka|Čehoslovačkom]] sa 3:2. Samo dva dana kasnije sudjelovao je u pobjedi VK Jug nad VK [[Prag]] 3:1. U posljednjoj natjecateljskoj sezoni prije rata, [[1940]] godine, Viktor se sa VK Jugom okitio četrnaestim naslovom prvaka Kraljevine Jugoslavije.<ref name="hakol">Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Fredi Kramer; ''Viktor Hajon: Zvijezda nepobjedivog "Juga"''; stranica 44; broj 118, siječanj / veljača 2011.</ref> Do rata je aktivno učestvovao u revolucionarnom radničkom pokretu, te je pred sam rat bio primljen u članstvo [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] (KPJ).<ref name="jr"/> Od prvih dana [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH) Viktor je bio među onima koji su bili obespravljeni, ponižavani i proganjani. Kao Židov bio je prisiljen na prsima nositi slovo "Ž".<ref name="hakol"/> [[1941]] bio je izabran za člana Mjesnog komiteta (MK) [[Komunistička partija Hrvatske|Komunističke partije Hrvatske]] (KPH) za Dubrovnik. U [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Narodnooslobodilačku borbu]] (NOB) se aktivno uključio 1941. U proljeće [[1942]] učestvovao u oslobađanju iz zatvorske bolnice u Dubrovniku instruktora Pokrajinskog komiteta (PK) KPH [[Pjer Grubišić|Pjera Grubišića]]. U novembru 1942 bio je sa bratom i sestrom interniran od [[Kraljevina Italija|talijanskih]] [[Fašizam|fašista]] u [[Logor Kupari|logor u Kuparima]], a početkom [[jun]]a [[1943]] svi su zajedno bili deportirani u [[Koncentracijski logor Rab]]. U logoru u Kuparima Viktor je bio izabran za sekretara novoformirane partijske organizacije logoraša, a u logoru na [[Rab]]u za člana logorskog Komiteta KPH i člana Izvršnog komiteta KPH koji je objedinjavao partijski rad u židovskom i [[Socijalistička Republika Slovenija|slovenskom]] dijelu logora na Rabu. Sa Raba je nekoliko puta pokušao pobjeći, ali bez uspjeha. Po oslobođenju Koncentracijskog logora Rab tj. [[Kapitulacija Italije|kapitulacijom Italije]] početkom septembra [[1943]], Viktor je učestvovao u delegaciji koja je upućena u Glavni štab (GŠ) Hrvatske u cilju dobijanja direktive za daljni rad Židovskog rapskog bataljona. Po evakuaciji bivših logoraša sa Raba postavljen je za sekretara Komiteta KPH pri Komandi grada [[Senj]]a, a zatim je radio u Oblasnom komitetu KPH za [[Istra|Istru]] i [[Hrvatsko primorje]].<ref name="jr"/> Ubrzo po završetka rata Viktor je bio demobiliziran.<ref name="hakol"/> Viktorov brat Majer je nakon rata poginuo u saobraćajnoj nesreći, u trenutku pogibilje imao je čin kapetana [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenske narodne armije]] (JNA).<ref name="hakol"/> Viktor se nakon demobilizacije preselio u Zagreb gdje je počeo raditi kao novinar u [[Vjesnik]]u i Globusu. Potom je otišao na novo radno mjesto u Ministarstvo industrije i rudarstva [[Socijalistička Republika Hrvatska|NR Hrvatske]], pa u vanjskotrgovinsku tvrtku Astru, čije je predstavništvo u [[Milano|Milanu]], [[Italija|Italiji]], vodio duže od dva desetljeća. Aktivno je sudjelovao u radu [[Plivački savez Jugoslavije|Plivačkom savezu Jugoslavije]].<ref name="hakol"/> Viktor Hajon je umro u Zagrebu 27. 4. 1982 godine. Pokopan je na [[Mirogoj]]u.<ref>Gradska groblja Zagreb: Viktor Hajon, Mirogoj GI-8A-II-33</ref>
Viktor Hajon je rođen 3. 5. 1916 u Dubrovniku, u [[Židovi u Hrvatskoj|židovskoj]] porodici Bernarda i Irme Hajon.<ref name="jr">Jaša Romano, 1980, str. 383</ref> Odrastao je uz mlađeg brata Majera i mlađu sestru Elviru.<ref name="jr"/> Viktor je bio član plivačkog i vaterpolo kluba (VK) [[VK Jug|Jug]], te je do početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] sa VK Jug postizao zavidne međunarodne uspjehe. [[27. 8.]] [[1937]], Hajon je u sastavu reprezentacije [[Kraljevina Jugoslavije|Kraljevine Jugoslavije]], u dubrovačkoj luci, sudjelovao u pobjedi nad [[Čehoslovačka|Čehoslovačkom]] sa 3:2. Samo dva dana kasnije sudjelovao je u pobjedi VK Jug nad VK [[Prag]] 3:1. U posljednjoj natjecateljskoj sezoni prije rata, [[1940]] godine, Viktor se sa VK Jugom okitio četrnaestim naslovom prvaka Kraljevine Jugoslavije.<ref name="hakol">Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Fredi Kramer; ''Viktor Hajon: Zvijezda nepobjedivog "Juga"''; stranica 44; broj 118, siječanj / veljača 2011.</ref> Do rata je aktivno učestvovao u revolucionarnom radničkom pokretu, te je pred sam rat bio primljen u članstvo [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] (KPJ).<ref name="jr"/> Od prvih dana [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH) Viktor je bio među onima koji su bili obespravljeni, ponižavani i proganjani. Kao Židov bio je prisiljen na prsima nositi slovo "Ž".<ref name="hakol"/> [[1941]] bio je izabran za člana Mjesnog komiteta (MK) [[Komunistička partija Hrvatske|Komunističke partije Hrvatske]] (KPH) za Dubrovnik. U [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Narodnooslobodilačku borbu]] (NOB) se aktivno uključio 1941. U proljeće [[1942]] učestvovao u oslobađanju iz zatvorske bolnice u Dubrovniku instruktora Pokrajinskog komiteta (PK) KPH [[Pjer Grubišić|Pjera Grubišića]]. U novembru 1942 bio je sa bratom i sestrom interniran od [[Kraljevina Italija|talijanskih]] [[Fašizam|fašista]] u [[Logor Kupari|logor u Kuparima]], a početkom [[jun]]a [[1943]] svi su zajedno bili deportirani u [[Koncentracijski logor Rab]]. U logoru u Kuparima Viktor je bio izabran za sekretara novoformirane partijske organizacije logoraša, a u logoru na [[Rab]]u za člana logorskog Komiteta KPH i člana Izvršnog komiteta KPH koji je objedinjavao partijski rad u židovskom i [[Socijalistička Republika Slovenija|slovenskom]] dijelu logora na Rabu. Sa Raba je nekoliko puta pokušao pobjeći, ali bez uspjeha. Po oslobođenju Koncentracijskog logora Rab tj. [[Kapitulacija Italije|kapitulacijom Italije]] početkom septembra [[1943]], Viktor je učestvovao u delegaciji koja je upućena u Glavni štab (GŠ) Hrvatske u cilju dobijanja direktive za daljni rad Židovskog rapskog bataljona. Po evakuaciji bivših logoraša sa Raba postavljen je za sekretara Komiteta KPH pri Komandi grada [[Senj]]a, a zatim je radio u Oblasnom komitetu KPH za [[Istra|Istru]] i [[Hrvatsko primorje]].<ref name="jr"/> Ubrzo po završetka rata Viktor je bio demobiliziran.<ref name="hakol"/> Viktorov brat Majer je nakon rata poginuo u saobraćajnoj nesreći, u trenutku pogibilje imao je čin kapetana [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenske narodne armije]] (JNA).<ref name="hakol"/> Viktor se nakon demobilizacije preselio u Zagreb gdje je počeo raditi kao novinar u [[Vjesnik]]u i Globusu. Potom je otišao na novo radno mjesto u Ministarstvo industrije i rudarstva [[Socijalistička Republika Hrvatska|NR Hrvatske]], pa u vanjskotrgovinsku tvrtku Astru, čije je predstavništvo u [[Milano|Milanu]], [[Italija|Italiji]], vodio duže od dva desetljeća. Aktivno je sudjelovao u radu [[Plivački savez Jugoslavije|Plivačkom savezu Jugoslavije]].<ref name="hakol"/> Viktor Hajon je umro u Zagrebu 27. 4. 1982 godine. Pokopan je na [[Mirogoj]]u.<ref>Gradska groblja Zagreb: Viktor Hajon, Mirogoj GI-8A-II-33</ref>


Viktor je imao troje djece: akademsku slikaricu [[Maja Hajon|Maju]] iz prvog braka s Mirom Hofman, te Tinu i Ivu iz drugog braka s Biljanom.<ref name="hakol"/>
Viktor je imao troje djece: akademsku slikaricu [[Maja Hajon|Maju]] iz prvog braka s Mirom Hofman, te Tinu i Ivu iz drugog braka s Biljanom.<ref name="hakol"/>

Aktualna verzija na datum 11 maj 2024 u 23:39

Viktor Hajon
Rođenje(1916-05-03)3. 5. 1916.
Dubrovnik, Austro-Ugarska Monarhija
Smrt27. 4. 1982. (dob: 65)
Zagreb, SFR Jugoslavija
PočivališteMirogoj, Zagreb
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetŽidov
DržavljanstvoSFR Jugoslavija
Zanimanjevaterpolist
Politička partijaSKJ
Suprug/aMira (Hofman) Hajon
Biljana Hajon
DjecaMaja Hajon
RoditeljiBernard i Irma Hajon
RodbinaMajer "Maio" Hajon
(brat)
Elvira Hajon
(sestra)

Viktor Hajon (Dubrovnik, 3. 5. 1916 - Zagreb, 27. 4. 1982), jugoslavenski vaterpolist, novinar, gospodarstvenik i učesnik Narodnooslobodilačke borbe.

Biografija[uredi | uredi kod]

Viktor Hajon je rođen 3. 5. 1916 u Dubrovniku, u židovskoj porodici Bernarda i Irme Hajon.[1] Odrastao je uz mlađeg brata Majera i mlađu sestru Elviru.[1] Viktor je bio član plivačkog i vaterpolo kluba (VK) Jug, te je do početka Drugog svjetskog rata sa VK Jug postizao zavidne međunarodne uspjehe. 27. 8. 1937, Hajon je u sastavu reprezentacije Kraljevine Jugoslavije, u dubrovačkoj luci, sudjelovao u pobjedi nad Čehoslovačkom sa 3:2. Samo dva dana kasnije sudjelovao je u pobjedi VK Jug nad VK Prag 3:1. U posljednjoj natjecateljskoj sezoni prije rata, 1940 godine, Viktor se sa VK Jugom okitio četrnaestim naslovom prvaka Kraljevine Jugoslavije.[2] Do rata je aktivno učestvovao u revolucionarnom radničkom pokretu, te je pred sam rat bio primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1] Od prvih dana Nezavisne Države Hrvatske (NDH) Viktor je bio među onima koji su bili obespravljeni, ponižavani i proganjani. Kao Židov bio je prisiljen na prsima nositi slovo "Ž".[2] 1941 bio je izabran za člana Mjesnog komiteta (MK) Komunističke partije Hrvatske (KPH) za Dubrovnik. U Narodnooslobodilačku borbu (NOB) se aktivno uključio 1941. U proljeće 1942 učestvovao u oslobađanju iz zatvorske bolnice u Dubrovniku instruktora Pokrajinskog komiteta (PK) KPH Pjera Grubišića. U novembru 1942 bio je sa bratom i sestrom interniran od talijanskih fašista u logor u Kuparima, a početkom juna 1943 svi su zajedno bili deportirani u Koncentracijski logor Rab. U logoru u Kuparima Viktor je bio izabran za sekretara novoformirane partijske organizacije logoraša, a u logoru na Rabu za člana logorskog Komiteta KPH i člana Izvršnog komiteta KPH koji je objedinjavao partijski rad u židovskom i slovenskom dijelu logora na Rabu. Sa Raba je nekoliko puta pokušao pobjeći, ali bez uspjeha. Po oslobođenju Koncentracijskog logora Rab tj. kapitulacijom Italije početkom septembra 1943, Viktor je učestvovao u delegaciji koja je upućena u Glavni štab (GŠ) Hrvatske u cilju dobijanja direktive za daljni rad Židovskog rapskog bataljona. Po evakuaciji bivših logoraša sa Raba postavljen je za sekretara Komiteta KPH pri Komandi grada Senja, a zatim je radio u Oblasnom komitetu KPH za Istru i Hrvatsko primorje.[1] Ubrzo po završetka rata Viktor je bio demobiliziran.[2] Viktorov brat Majer je nakon rata poginuo u saobraćajnoj nesreći, u trenutku pogibilje imao je čin kapetana Jugoslavenske narodne armije (JNA).[2] Viktor se nakon demobilizacije preselio u Zagreb gdje je počeo raditi kao novinar u Vjesniku i Globusu. Potom je otišao na novo radno mjesto u Ministarstvo industrije i rudarstva NR Hrvatske, pa u vanjskotrgovinsku tvrtku Astru, čije je predstavništvo u Milanu, Italiji, vodio duže od dva desetljeća. Aktivno je sudjelovao u radu Plivačkom savezu Jugoslavije.[2] Viktor Hajon je umro u Zagrebu 27. 4. 1982 godine. Pokopan je na Mirogoju.[3]

Viktor je imao troje djece: akademsku slikaricu Maju iz prvog braka s Mirom Hofman, te Tinu i Ivu iz drugog braka s Biljanom.[2]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Jaša Romano, 1980, str. 383
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Fredi Kramer; Viktor Hajon: Zvijezda nepobjedivog "Juga"; stranica 44; broj 118, siječanj / veljača 2011.
  3. ↑ Gradska groblja Zagreb: Viktor Hajon, Mirogoj GI-8A-II-33

Literatura[uredi | uredi kod]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Viktor_Hajon&oldid=41868815