Veliki turski rat – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
File moved on Commons
Nema sažetka izmjene
(Nisu prikazane 22 međuverzije 15 korisnika)
Red 1: Red 1:
{{Oružani sukob
{{Infokutija vojni sukob
|naziv = Veliki turski rat
|sukob = Veliki turski rat
|dio = [[Osmansko–habsburgški ratovi]], [[Poljsko-osmanski ratovi]], [[Mletačko-osmanski ratovi]] i [[Rusko-turski ratovi]]
|dio = [[Osmansko–habsburški ratovi|austro-turskih ratova]], [[Poljsko-osmanski ratovi|poljsko-turskih ratova]], [[Mletačko-osmanski ratovi|mletačko-turskih ratova]] i [[Rusko-turski ratovi|rusko-turskih ratova]]
|slika=[[datoteka:Vienna Battle 1683.jpg|250px]]
|slika=Vienna Battle 1683.jpg
|opis slike= Opsada Beča 1683
|slika_opis= Opsada Beča 1683
|datum = [[1662]] - [[1699]]
|datum = [[1662]] - [[1699]]
|mjesto = [[Austrija]], [[Ugarska]], [[Srbija]], [[Hrvatska]], [[Grčka]] i [[Ukrajina]] (uključivo [[Krim]])
|mjesto = [[Austrija]], [[Ugarska]], [[Srbija]], [[Hrvatska]], [[Grčka]] i [[Ukrajina]] (uključivo [[Krim]])
|povod =
|povod =
|teritorij = Austrija je zaposjela zemlje u Ugarskoj, Hrvatskoj i na Balkanu, Poljska je stekla kontrolu nad dijelom Ukrajine, Rusija je zauzela Azov, Mletačka Republika je zauzela Moreju
|teritorija = Austrija je zaposjela zemlje u Ugarskoj, Hrvatskoj i na Balkanu, Poljska je stekla kontrolu nad dijelom Ukrajine, Rusija je zauzela Azov, Mletačka Republika je zauzela Moreju
|ishod =Pobjeda [[Sveta liga (1684.)|Svete lige]], [[Mir u Srijemskim Karlovcima|Karlovački mir]]
|rezultat =Pobjeda [[Sveta liga (1684)|Svete lige]], [[Karlovački mir]]
|sukobljeni1=[[datoteka:Banner of the Holy Roman Emperor (after 1400).svg|20px]] [[Sveto Rimsko Carstvo]]<br>[[datoteka:Flag of Russia.svg|23px]] [[Carska Rusija]]<br>[[datoteka:Herb Rzeczypospolitej Obojga Narodow.svg|22px]] [[Poljsko-litavska unija]]<br />[[datoteka:Flag of Most Serene Republic of Venice.svg|24px]] [[Mletačka Republika]]<br>srpski pobunjenici<br>albanski pobunjenici<br>grčki pobunjenici
|strana1=[[Datoteka:Banner of the Holy Roman Emperor (after 1400).svg|20px]] [[Sveto Rimsko Carstvo]]<br />[[Datoteka:Flag of Russia.svg|23px]] [[Rusko Carstvo|Carska Rusija]]<br />[[Datoteka:Herb Rzeczypospolitej Obojga Narodow.svg|22px]] [[Državna zajednica Poljske i Litvanije|Poljsko-litavska unija]]<br />[[Datoteka:Flag of Most Serene Republic of Venice.svg|24px]] [[Mletačka Republika]]<br />srpski pobunjenici<br />albanski pobunjenici<br />grčki pobunjenici
|sukobljeni2=[[datoteka:Flag of the Ottoman Empire (1453-1844).svg|25px]] [[Otomansko carstvo]]
|strana2=[[Datoteka:Flag of the Ottoman Empire (1453-1844).svg|25px]] [[Otomansko Carstvo|Otomansko carstvo]]
|sukobljeni3=
|sukobljeni3=
|zapovjednik1 = [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold I.]]<br>[[Eugen Savojski]]<br>Jan Sobjeski <br>[[Francesco Morosini]]
|komandant1 = [[Leopold I.]]<br />[[Eugen Savojski]]<br />Jan Sobjeski <br />[[Francesco Morosini]]
|zapovjednik2 =[[Mehmed IV.]] <br>[[Sulejman II.]] <br>[[Ahmed II.]] <br>[[Mustafa II.]]
|komandant2 =[[Mehmed IV|Mehmed IV.]] <br />[[Sulejman II|Sulejman II.]] <br />[[Ahmed II|Ahmed II.]] <br />[[Mustafa II|Mustafa II.]]
|jačina1 =
|jačina1 =
|jačina2 =
|jačina2 =
Red 23: Red 23:
}}
}}


'''Veliki turski rat''' ili '''Rat Svete lige''', također i '''Veliki bečki rat''' naziv je za niz vojnih sukoba između [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] i tadašnjih [[Europa|europskih]] sila, ujedinjenih u '''[[Sveta liga (1684.)|Svetu ligu]]'''. Rat se vodio od [[1662.]] do [[1699.]] Nakon tog rata oslobođeni su veliki dijelovi središnje [[Europa|Europe]] od [[Turci|Turaka]], a moć [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] bitno je umanjena.
'''Veliki turski rat''' ili '''Rat Svete lige''', također i '''Veliki bečki rat''' naziv je za niz vojnih sukoba između [[Otomansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] i tadašnjih [[evropa|europskih]] sila, ujedinjenih u '''[[Sveta liga (1684)|Svetu ligu]]'''. Rat se vodio od [[1662|1662.]] do [[1699|1699.]] Nakon tog rata oslobođeni su veliki dijelovi središnje [[Evropa|Europe]] od [[Turci|Turaka]], a moć [[Otomansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] bitno je umanjena.


==Prilike 1667.-1683.==
== Prilike 1667.-1683. ==


Nakon ustanka [[Kozaci|kozačkog]] vođe [[Bogdan Hmeljnicki|Bogdana Hmeljnickog]] protiv [[Poljska|Poljske]] vlasti, [[Rusko Carstvo|Carska Rusija]] je zauzela dijelove istočne [[Ukrajina]] od [[Poljsko-Litavska unija|Poljsko-Litavske unije]], dobar dio [[Kozaci|Kozaka]] ostao je jugoistočno od granica Unije, u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]]. Njihov vođa, [[Petro Dorošenko]], želio je pod svaku cijenu ujedinjenje [[Ukrajina|Ukrajine]] (čak i kao vazalne države pod sultanovim suverenitetom) te obratio i Turcima za pomoć. Istovremeno otpočeo je pobunu protiv svojeg dojučerašnjeg [[Hetman|hetmana]] (''poljskog vojnog zapovjednika'') [[Jan III. Sobjeski|Jana Sobjeskog]].
Nakon ustanka [[Kozaci|kozačkog]] vođe [[Bogdan Hmeljnicki|Bogdana Hmeljnickog]] protiv [[Poljska|Poljske]] vlasti, [[Rusko Carstvo|Carska Rusija]] je zauzela dijelove istočne [[Ukrajina]] od [[Državna zajednica Poljske i Litvanije|Poljsko-Litavske unije]], dobar dio [[Kozaci|Kozaka]] ostao je jugoistočno od granica Unije, u [[Otomansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]]. Njihov vođa, [[Petro Dorošenko]], želio je pod svaku cijenu ujedinjenje [[Ukrajina|Ukrajine]] (čak i kao vazalne države pod sultanovim suverenitetom) te obratio i Turcima za pomoć. Istovremeno otpočeo je pobunu protiv svojeg dojučerašnjeg [[Hetman|hetmana]] (''poljskog vojnog zapovjednika'') [[Jan III. Sobjeski|Jana Sobjeskog]].


[[Sultan]] [[Mehmed IV.]], znao je dobro da je [[Poljsko-Litavska unija]] oslabljena unutrašnjim razdorima, zato je napao na [[Kamenec-Podol’skij]], najveći pogranični grad. Manja poljska vojska bila je poražena od znatno veće [[Osmansko Carstvo|osmanske]] u ratu koji se katkad zove ''Poljsko-osmanski rat 1672–1676''. Prva bitka zbila se kod Sconograda u [[Mađarska|Mađarskoj]], kojeg je zauzela [[Osmansko Carstvo|osmanska]] vojska. Poljaci su se povukli nakon tri mjeseca. Oni su nakon toga četiri godine pokušavali bezuspješno poraziti [[Osmansko Carstvo|Osmanlije]]. Međutim, [[Osmansko Carstvo|Osmanlije]] su zadržali prednost u odnosu na [[Poljaci|Poljake]] sve do početka [[Rusko-turski ratovi|Rusko-turskih ratova]].
[[Sultan]] [[Mehmed IV|Mehmed IV.]], znao je dobro da je [[Državna zajednica Poljske i Litvanije|Poljsko-Litavska unija]] oslabljena unutrašnjim razdorima, zato je napao na [[Kamjanjec-Podiljski]], najveći pogranični grad. Manja poljska vojska bila je poražena od znatno veće [[otomansko Carstvo|osmanske]] u ratu koji se katkad zove ''Poljsko-osmanski rat 1672–1676''. Prva bitka zbila se kod Sconograda u [[Mađarska|Mađarskoj]], kojeg je zauzela [[otomansko Carstvo|osmanska]] vojska. Poljaci su se povukli nakon tri mjeseca. Oni su nakon toga četiri godine pokušavali bezuspješno poraziti [[Otomansko Carstvo|Osmanlije]]. Međutim, [[Otomansko Carstvo|Osmanlije]] su zadržali prednost u odnosu na [[Poljaci|Poljake]] sve do početka [[Rusko-turski ratovi|Rusko-turskih ratova]].


Na kraju su [[Poljaci]] pristali predati [[Kamenec-Podol’skij]] i kraj oko grada, -''Podolje'', te platiti odštetu [[Osmansko Carstvo|osmanskom]] sultanu.<ref>Kemp, Arthur, ''Jihad: Islam's 1,300 Year War Against Western Civilisation'', (Lulu.com, 2008), 38.</ref>
Na kraju su [[Poljaci]] pristali predati [[Kamjanjec-Podiljski]] i [[Podolia|Podolje]], te platiti odštetu [[otomansko Carstvo|osmanskom]] sultanu. Kada je vijest o porazu i uvjetima mira došla do [[Varšava|Varšave]] i [[Poljska|poljskog]] [[Parlament|Sejma]] to je izazvalo takav bijes, da je odbačeno plaćanje odštete, već je nasuprot tomu organizirana velika vojska pod vodstvom [[Jan III. Sobjeski|Jana Sobjeskog]].
Kada je vijest o porazu i uvjetima mira došla do [[Varšava|Varšave]] i [[Poljska|poljskog]] [[Parlament|Sejma]] to je izazvalo takav bijes, da je odbačeno plaćanje odštete, već je nasuprot tomu organizirana velika vojska pod vodstvom [[Jan III. Sobjeski|Jana Sobjeskog]].


Nakon toga [[Poljaci]] su pobjedili Osmanlije u [[Bitka kod Hotima (1673)|Bitci kod Hotima]] [[1673.]] ali Osmanlije su zadržali vlast i kontrolu nad gradom [[Kamenec-Podol’skij]]. Nakon smrti poljskog kralja [[Michał I.(Poljski)|Michala Korybuta Wisniowieckog]] [[1673]], ''Jan Sobieski'' izabran je za kralja [[Poljska|Poljske]].
Nakon toga [[Poljaci]] su pobjedili Osmanlije u [[Bitka kod Hotima (1673)|Bitci kod Hotima]] [[1673|1673.]] ali Osmanlije su zadržali vlast i kontrolu nad gradom [[Kamjanjec-Podiljski]]. Nakon smrti poljskog kralja [[Michał I.(Poljski)|Michala Korybuta Wisniowieckog]] [[1673]], ''Jan Sobieski'' izabran je za kralja [[Poljska|Poljske]].


== Bitka kod Beča 1683. ==
== Bitka kod Beča 1683. ==
{{Poseban članak|Opsada Beča (1683)}}
{{Poseban članak|Opsada Beča (1683)}}
Kad je isteklo dvadesetogodišnje primirje iz Vašvara, habzburški car [[Leopold I]] je najradije hteo da produži to primirje, ali je u [[Carigrad]]u prevladala ratoborna stranka, pa je sultan [[Mehmed IV]] objavio rat Habzburgovcima. Veliki vezir [[Kara Mustafa]] krenuo je s velikom vojskom [[1683]]. g. pravo na [[Beč]] i počeo ga opsedati.
Kad je isteklo dvadesetogodišnje primirje iz Vašvara, habzburški car [[Leopold I.|Leopold I]] je najradije hteo da produži to primirje, ali je u [[Istanbul|Carigradu]] prevladala ratoborna stranka, pa je sultan [[Mehmed IV]] objavio rat Habzburgovcima. Veliki vezir [[Kara Mustafa]] krenuo je s velikom vojskom [[1683]]. g. pravo na [[Beč]] i počeo ga opsedati.


Turci su skoro zauzeli [[Beč]], ali je su posljednji trenutak stigli [[Poljska|Poljski]] kralj [[Jan III. Sobjeski]] i vojvoda [[Karlo Lotarinški]] na čelu udružene [[Kršćanstvo|kršćanske]] vojske. Oni su do kolena potukli tursku vojsku u [[Bitka kod Beča, 1683.|Bitci kod Beča]] [[1683]] čime je srušena moć Osmanskog carstva. Turska vojska se počela povlačiti u haosu. Jedan deo vojske išao je uz [[Drava|Dravu]], a kod [[Bjelovar]]a se odvojio i krenuo prema [[Sava|Savi]]. Ta pobeda ohrabrila je Austriju, Veneciju i Poljsku na nove napade na Turke, pa je u tu svrhu stvorena [[Sveta liga]] [[1684]].
Turci su skoro zauzeli [[Beč]], ali je su posljednji trenutak stigli [[Poljska|Poljski]] kralj [[Jan III. Sobjeski]] i vojvoda [[Karlo Lotarinški]] na čelu udružene [[hrišćanstvo|kršćanske]] vojske. Oni su do kolena potukli tursku vojsku u [[Bitka kod Beča, 1683.|Bitci kod Beča]] [[1683]] čime je srušena moć Osmanskog carstva. Turska vojska se počela povlačiti u haosu. Jedan deo vojske išao je uz [[Drava|Dravu]], a kod [[Bjelovar]]a se odvojio i krenuo prema [[Sava|Savi]]. Ta pobeda ohrabrila je Austriju, Veneciju i Poljsku na nove napade na Turke, pa je u tu svrhu stvorena [[Sveta liga (1684)|Sveta liga]] [[1684]].


==Rat Svete lige 1683.-1698.==
== Rat Svete lige 1683.-1698. ==


Nova [[Sveta liga (1684.)|Sveta liga]] je osnovana na inicijativu pape [[Inocent XI.|Inocenta XI.]] uključivala je: [[Sveto Rimsko Carstvo]] (koje je vodila [[Habsburška Monarhija]]), [[Mletačka Republika|Mletačku Republiku]] i [[Poljska|Poljsku]] od [[1684]] godine.<ref>Treasure, Geoffrey, ''The making of modern Europe, 1648-1780'', (Methuen & Co Ltd., 1985), 614.</ref>Njima se pridružila [[Carska Rusija]] od [[1686.]] godine, kao i brojni [[Nijemci|njemački]], [[Englezi|engleski]] i [[Škotska|škotski]] [[Protestanti|protestanski]] dobrovoljci.
Nova [[Sveta liga (1684)|Sveta liga]] je osnovana na inicijativu pape [[Inocent XI.|Inocenta XI.]] uključivala je: [[Sveto Rimsko Carstvo]] (koje je vodila [[Habsburška Monarhija]]), [[Mletačka Republika|Mletačku Republiku]] i [[Poljska|Poljsku]] od [[1684]] godine.<ref>Treasure, Geoffrey, ''The making of modern Europe, 1648-1780'', (Methuen & Co Ltd., 1985), 614.</ref> Njima se pridružila [[Rusko Carstvo|Carska Rusija]] od [[1686|1686.]] godine, kao i brojni [[nemci|njemački]], [[Englezi|engleski]] i [[Škotska|škotski]] [[protestantizam|protestanski]] dobrovoljci.


Ubrzo se vidio rezultat ove koalicije u ''Drugoj [[Mohačka bitka (1687.)|Mohačkoj bitci]]'' koja se pretvorila u drugi veliki sultanov poraz.
Ubrzo se vidio rezultat ove koalicije u ''Drugoj [[Mohačka bitka (1687.)|Mohačkoj bitci]]'' koja se pretvorila u drugi veliki sultanov poraz.


Uključenje tadašnje [[Carska Rusija|Rusije]] u savez, označilo je prekretnicu, jer je to bilo prvi put da se službeno pridružila nekom savezu [[Europa|europskih]] sila. Od tad je započeo niz [[Rusko-turski ratovi|Rusko-turskih ratova]], koji se je nastavio sve do početka [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Kao rezultat ruskih vojnih napora na [[Krim]]u i [[Azov]]u, Rusija je zauzela ključnu [[Osmansko Carstvo|osmansku]] crnomorsku utvrdu [[Azov]].
Uključenje tadašnje [[Rusko Carstvo|Rusije]] u savez, označilo je prekretnicu, jer je to bilo prvi put da se službeno pridružila nekom savezu [[evropa|europskih]] sila. Od tad je započeo niz [[Rusko-turski ratovi|Rusko-turskih ratova]], koji se je nastavio sve do početka [[20. vijek|20. stoljeća]]. Kao rezultat ruskih vojnih napora na [[Krim]]u i [[Azov]]u, Rusija je zauzela ključnu [[otomansko Carstvo|osmansku]] crnomorsku utvrdu [[Azov]].


Nakon odlučne [[Bitka kod Sente]] [[1697]] i nešto manje značajnih bitaka poput ''Bitke kod Podhajca 1698.'', ''Sveta liga'' pobijedila je u ratu [[1699.]] i prisilila [[Osmansko Carstvo]] da potpiše [[Mir u Srijemskim Karlovcima|Karlovački mir]].<ref>Sicker, Martin, ''The Islamic world in decline'', (Praeger Publishers, 2001), 32.</ref>
Nakon odlučne [[Bitka kod Sente]] [[1697]] i nešto manje značajnih bitaka poput ''Bitke kod Podhajca 1698.'', ''Sveta liga'' pobijedila je u ratu [[1699|1699.]] i prisilila [[Otomansko Carstvo|Osmansko Carstvo]] da potpiše [[Karlovački mir]].<ref>Sicker, Martin, ''The Islamic world in decline'', (Praeger Publishers, 2001), 32.</ref>


Tim ugovorom [[Osmansko Carstvo|Osmanlije]] su izgubile najveći dio [[Mađarska|Mađarske]], [[Transilvanija|Transilvanije]] i [[Slavonija|Slavonije]], Podolje u [[Ukrajina|Ukrajini]] vraćeno je Poljskoj.
Tim ugovorom [[Otomansko Carstvo|Osmanlije]] su izgubile najveći dio [[Mađarska|Mađarske]], [[Transilvanija|Transilvanije]] i [[Slavonija|Slavonije]], [[Podolia|Podolje]] u [[Ukrajina|Ukrajini]] vraćeno je Poljskoj.


Dobar dio [[Dalmacija|Dalmacije]] pripao je [[Mletačka Republika|Mletačkoj Republici]], kao i [[Peloponez|Moreja]] u [[Grčka|Grčkoj]].
Dobar dio [[Dalmacija|Dalmacije]] pripao je [[Mletačka Republika|Mletačkoj Republici]], kao i [[Peloponez|Moreja]] u [[Grčka|Grčkoj]].


=== Oslobađanje Ugarske i Hrvatske ===
=== Oslobađanje Ugarske i Hrvatske ===
Rat se vodio na tri fronta. U [[Mađarska|Ugarskoj]] je ratovala carska vojska, u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] banska pod banom [[Nikola Erdedi|Nikolom Erdedijem]] koju su pomagali hajduci i u [[Dalmacija|Dalmaciji]] [[mletačka republika|mletačka]] vojska sastavljena od domaćih hrvatskih i srpskih četa. Kao glavni vođe pokreta u Dalmaciji isticali su se knez Posedarski i [[Stojan Janković]], oko [[Požega|Požege]] se svojim junaštvom iskazao fra [[Luka Ibrišimović]] (u puku zvan Sokol jer je Turke potukao kod Sokolovca), a u [[Lika|Lici]] [[Marko Mesić]] (uz pomoć Herberštajna zauzeo je posljednju tursku utvrdu u Lici, [[Udbina (Lika)|Udbinu]]). Godine [[1683]]. već se diže narod pod mletačkom vlašću i oslobađa [[Drniš]], [[Obrovac]], [[Benkovac]] i [[Skradin]]. Od [[1684]]. započinje rat za oslobođenje [[Slavonija|Slavonije]], oslobođenjem [[Virovitica|Virovitice]]. Najvažniji vojskovođe su ban Erdedi koji oslobađa Kostajnicu i general Herberštajn. [[1686]]. osvaja se [[Pečuj]]. Do godine [[1687]]. najveći deo Ugarske i Slavonije bio je oslobođen, osvojeni su [[Osijek]], [[Požega]], [[Udbina (Lika)|Udbina]] i [[Knin]], a carska je vojska [[1688]]. g. osvojila i [[Beograd]] i [[Budim]].
Rat se vodio na tri fronta. U [[Mađarska|Ugarskoj]] je ratovala carska vojska, u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] banska pod banom [[Nikola Erdedi|Nikolom Erdedijem]] koju su pomagali hajduci i u [[Dalmacija|Dalmaciji]] [[mletačka Republika|mletačka]] vojska sastavljena od domaćih hrvatskih i srpskih četa. Kao glavni vođe pokreta u Dalmaciji isticali su se knez Posedarski i [[Stojan Janković]], oko [[Slavonska Požega|Požege]] se svojim junaštvom iskazao fra [[Luka Ibrišimović]] (u puku zvan Sokol jer je Turke potukao kod Sokolovca), a u [[Lika|Lici]] [[Marko Mesić]] (uz pomoć Herberštajna zauzeo je posljednju tursku utvrdu u Lici, [[Udbina (Lika)|Udbinu]]). Godine [[1683]]. već se diže narod pod mletačkom vlašću i oslobađa [[Drniš]], [[Obrovac]], [[Benkovac]] i [[Skradin]]. Od [[1684]]. započinje rat za oslobođenje [[Slavonija|Slavonije]], oslobođenjem [[Virovitica|Virovitice]]. Najvažniji vojskovođe su ban Erdedi koji oslobađa Kostajnicu i general Herberštajn. [[1686]]. osvaja se [[Pečuh|Pečuj]]. Do godine [[1687]]. najveći deo Ugarske i Slavonije bio je oslobođen, osvojeni su [[Osijek]], [[Požega (Hrvatska)|Požega]], [[Udbina (Lika)|Udbina]] i [[Knin]], a carska je vojska [[1688]]. g. osvojila i [[Beograd]] i [[Budim]].


U strahu da pokret naroda u Dalmaciji ne iskoristi Venecija i pod svoju nadležnost stavi i [[Dubrovnik]], dubrovačko veliko vijeće donosi odluku da priznaje Leopolda I za svoga vrhovnog gospodara i zaštitnika, pa je Dubrovnik sve do [[1806]]. g. uživao zaštitu Habzburgovaca. [[1699]]. g. Turcima je prepušten [[Neum]] i [[Klek (poluostrvo)|Klek]] da bi se Dubrovačka republika fizički odvojila od Mlečana.
U strahu da pokret naroda u Dalmaciji ne iskoristi Venecija i pod svoju nadležnost stavi i [[Dubrovnik]], dubrovačko veliko vijeće donosi odluku da priznaje Leopolda I za svoga vrhovnog gospodara i zaštitnika, pa je Dubrovnik sve do [[1806]]. g. uživao zaštitu Habzburgovaca. [[1699]]. g. Turcima je prepušten [[Neum]] i [[Klek (poluostrvo)|Klek]] da bi se Dubrovačka republika fizički odvojila od Mlečana.


Nove pobjede Habzburgovci su iskoristili i u političke svrhe. Na vijećanju ugarskog sabora u [[Požun]]u isposlovali su da im se prizna pravo nasledstva u muškoj lozi u Hrvatskoj i Ugarskoj, a to je značilo da te zemlje neće više posebno birati kralja. Plemstvo se ujedno odreklo svog prava na pobunu, koje im je jamčila Zlatna bula Andrije II iz [[1244]].
Nove pobjede Habzburgovci su iskoristili i u političke svrhe. Na vijećanju ugarskog sabora u [[Bratislava|Požunu]] isposlovali su da im se prizna pravo nasledstva u muškoj lozi u Hrvatskoj i Ugarskoj, a to je značilo da te zemlje neće više posebno birati kralja. Plemstvo se ujedno odreklo svog prava na pobunu, koje im je jamčila Zlatna bula Andrije II iz [[1244]].


Isto tako za vreme turskih ratova dogodile su se i dvije velike seobe Hrvata. Iz dalmatinskog Zaleđa seli se posljednja veća skupina katolika Bunjevaca u današnju [[Bačka|Bačku]], dok se u Podunavlje naseljavaju [[Šokci]] iz Bosne.
Isto tako za vreme turskih ratova dogodile su se i dvije velike seobe Hrvata. Iz dalmatinskog Zaleđa seli se posljednja veća skupina katolika Bunjevaca u današnju [[Bačka|Bačku]], dok se u Podunavlje naseljavaju [[Šokci]] iz Bosne.
Red 67: Red 66:
=== Veliki turski rat u Srbiji ===
=== Veliki turski rat u Srbiji ===
{{Poseban članak|bitka kod Slankamena|bitka kod Sente}}
{{Poseban članak|bitka kod Slankamena|bitka kod Sente}}
Nakon osvajanja [[Beograd]]a, carska vojska pod prodire dalje u [[Srbija|Srbiju]]. Ona prodire sve do [[Kosovo|Kosova]], a carski generali pozvali su tada Srbe, Bugare, Albance i druge hriršćanske narode na [[Balkan]]u na ustanak protiv Turaka. Naročito su se odazvali [[Srbi]] pod svojim patrijarhom [[Arsenije Crnojević|Arsenijem Crnojevićem]]. Broj Srba i [[Albanac]]a u austriskoj vojsci cenjen je na 20.000; pred [[Prizren]]om je dočekalo Austrijance oko 6.000 Srba i Albanaca.<ref name="Ćorović"/>
Nakon osvajanja [[Beograd]]a, carska vojska pod prodire dalje u [[Srbija|Srbiju]]. Ona prodire sve do [[Kosovo|Kosova]], a carski generali pozvali su tada Srbe, Bugare, Albance i druge hriršćanske narode na [[Balkan]]u na ustanak protiv Turaka. Naročito su se odazvali [[Srbi]] pod svojim patrijarhom [[Arsenije III Crnojević|Arsenijem Crnojevićem]]. Broj Srba i [[Albanci|Albanaca]] u austriskoj vojsci cenjen je na 20.000; pred [[Prizren]]om je dočekalo Austrijance oko 6.000 Srba i Albanaca.<ref name="Ćorović"/>


No kad je carska vojska već došla do Kosova, [[Luj XIV]] je napao snage habzburške monarhije na Rajni, a glavnina austrijske vojske bila je prisiljena da se povuče. S njom se povukao i velik broj Srba koji su se naselili u južnoj Ugarskoj i Sremu.
No kad je carska vojska već došla do Kosova, [[Luj XIV]] je napao snage habzburške monarhije na Rajni, a glavnina austrijske vojske bila je prisiljena da se povuče. S njom se povukao i velik broj Srba koji su se naselili u južnoj Ugarskoj i Sremu.
Red 79: Red 78:
== Mir ==
== Mir ==
{{Poseban članak|Mir u Sremskim Karlovcima}}
{{Poseban članak|Mir u Sremskim Karlovcima}}
Mir je sklopljen u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] [[1699]]. Habzburška Monarhija je dobila svu Ugarsku osim [[Banat]]a, Hrvatsku do [[Una|Une]] i južnog [[Velebit]]a (Kordun, Liku i Krbavu) te Slavoniju osim jugoistočnog Srema sa [[Zemun]]om i Mitrovicom. Teritorija Hrvatske se tako povećala sa 18.200 -{km}-² na 40.000 -{km}-², no i dalje je više od polovice teritorija bio u okviru [[Vojna krajina|Vojne krajine]] kojom nije upravljao ban i sabor. Granica s Bosnom od tada je išla rekama Savom, Unom, Glinom i Koranom. [[Erdelj]] prestaje biti nezavisna kneževina i sjedinjen je s Ugarskom. [[Venecija]] je dobila sve ono što je u ratu osvojila: [[Knin]], [[Sinj]] i [[Vrgorac]], [[Obrovac]] i [[Drniš]] sve do ušća [[Neretva|Neretve]] i tada se uspostavila granična crta Linija Grimani. Delove Hercegovine koju su Mlečani osvojili u zaleđu Dubrovnika, morali su pod pritiskom Austrije vratiti Turskoj na intervenciju Dubrovnika. Tako se Dubrovnik spasio iz mletačkog okruženja.
Mir je sklopljen u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] [[1699]]. Habzburška Monarhija je dobila svu Ugarsku osim [[Banat]]a, Hrvatsku do [[Una|Une]] i južnog [[Velebit]]a (Kordun, Liku i Krbavu) te Slavoniju osim jugoistočnog Srema sa [[Zemun]]om i Mitrovicom. Teritorija Hrvatske se tako povećala sa 18.200 -{km}-² na 40.000 -{km}-², no i dalje je više od polovice teritorija bio u okviru [[Vojna krajina|Vojne krajine]] kojom nije upravljao ban i sabor. Granica s Bosnom od tada je išla rekama Savom, Unom, Glinom i Koranom. [[Transilvanija|Erdelj]] prestaje biti nezavisna kneževina i sjedinjen je s Ugarskom. [[Venecija]] je dobila sve ono što je u ratu osvojila: [[Knin]], [[Sinj]] i [[Vrgorac]], [[Obrovac]] i [[Drniš]] sve do ušća [[Neretva|Neretve]] i tada se uspostavila granična crta Linija Grimani. Delove Hercegovine koju su Mlečani osvojili u zaleđu Dubrovnika, morali su pod pritiskom Austrije vratiti Turskoj na intervenciju Dubrovnika. Tako se Dubrovnik spasio iz mletačkog okruženja.


==Izvori==
== Povezano ==
⚫
{{Izvori}}

== Vidi još ==
* [[Morejski rat]]
* [[Morejski rat]]
* [[Istraga poturica]]
* [[Istraga poturica]]
* [[Austrijsko-turski ratovi]]
* [[Austrijsko-turski rat]]ovi
* [[Osmanski ratovi u Evropi]]
* [[Osmanski ratovi u Evropi]]


== Vanjske poveznice ==
== Izvori ==
⚫
{{Izvori}}

== Vanjske veze ==
{{Commonscat|Great Turkish War}}
{{Commonscat|Great Turkish War}}
*[http://hr.wikisource.org/wiki/Poviest_Hrvatska._Dio_drugi_%28Smi%C4%8Diklas%29 Poviest Hrvatska. Dio drugi (Smičiklas)]
* [http://hr.wikisource.org/wiki/Poviest_Hrvatska._Dio_drugi_%28Smi%C4%8Diklas%29 Poviest Hrvatska. Dio drugi (Smičiklas)]


{{Bitke u Velikom turskom ratu}}
{{Bitke u Velikom turskom ratu}}
{{Normativna kontrola}}


[[Kategorija:Veliki turski rat| ]]
[[Kategorija:Veliki turski rat| ]]
[[Kategorija:1680-e]]

[[Kategorija:1690-e]]
{{Link FA|tr}}
[[Kategorija:Austrijski ratovi]]
[[bg:Голяма турска война]]
[[Kategorija:Hrvatska vojna povijest]]
[[de:Großer Türkenkrieg]]
[[Kategorija:Italijanski ratovi]]
[[en:Great Turkish War]]
[[Kategorija:Mađarski ratovi]]
[[fr:Guerre austro-turque (1683-1699)]]
[[Kategorija:Mletačka vojna historija]]
[[id:Perang Turki Raya]]
[[Kategorija:Osmanski ratovi]]
[[it:Guerra austro-turca (1683-1699)]]
[[Kategorija:Poljski ratovi]]
[[lv:Lielais turku karš]]
[[Kategorija:Rumunski ratovi]]
[[hu:A Szent Liga háborúja]]
[[Kategorija:Ruski ratovi]]
[[nl:Grote Turkse Oorlog]]
[[Kategorija:Srpski ratovi]]
[[no:Den store tyrkiske krig]]
[[Kategorija:Španski ratovi]]
[[pt:Grande Guerra Turca]]
[[Kategorija:Habsburška Monarhija]]
[[ru:Великая Турецкая война]]
[[Kategorija:Sveto Rimsko Carstvo]]
[[sr:Велики турски рат]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest 1527.-1790.]]
[[tr:Osmanlı-Kutsal İttifak Savaşları]]
[[Kategorija:Novovjekovni ratovi]]
[[vi:Đại chiến Thổ Nhĩ Kỳ]]
[[Kategorija:Ratovi u Evropi]]

Verzija na datum 30 juli 2022 u 03:21

Veliki turski rat
Segment austro-turskih ratova, poljsko-turskih ratova, mletačko-turskih ratova i rusko-turskih ratova
Datum 1662 - 1699
Lokacija Austrija, Ugarska, Srbija, Hrvatska, Grčka i Ukrajina (uključivo Krim)
Ishod Pobjeda Svete lige, Karlovački mir
Teritorijalne
promjene 		Austrija je zaposjela zemlje u Ugarskoj, Hrvatskoj i na Balkanu, Poljska je stekla kontrolu nad dijelom Ukrajine, Rusija je zauzela Azov, Mletačka Republika je zauzela Moreju
Sukobljene strane
Sveto Rimsko Carstvo
Carska Rusija
Poljsko-litavska unija
Mletačka Republika
srpski pobunjenici
albanski pobunjenici
grčki pobunjenici 		Otomansko carstvo
Komandanti i vođe
Leopold I.
Eugen Savojski
Jan Sobjeski
Francesco Morosini 		Mehmed IV.
Sulejman II.
Ahmed II.
Mustafa II.

Veliki turski rat ili Rat Svete lige, također i Veliki bečki rat naziv je za niz vojnih sukoba između Osmanskog Carstva i tadašnjih europskih sila, ujedinjenih u Svetu ligu. Rat se vodio od 1662. do 1699. Nakon tog rata oslobođeni su veliki dijelovi središnje Europe od Turaka, a moć Osmanskog Carstva bitno je umanjena.

Prilike 1667.-1683.

Nakon ustanka kozačkog vođe Bogdana Hmeljnickog protiv Poljske vlasti, Carska Rusija je zauzela dijelove istočne Ukrajina od Poljsko-Litavske unije, dobar dio Kozaka ostao je jugoistočno od granica Unije, u Osmanskom Carstvu. Njihov vođa, Petro Dorošenko, želio je pod svaku cijenu ujedinjenje Ukrajine (čak i kao vazalne države pod sultanovim suverenitetom) te obratio i Turcima za pomoć. Istovremeno otpočeo je pobunu protiv svojeg dojučerašnjeg hetmana (poljskog vojnog zapovjednika) Jana Sobjeskog.

Sultan Mehmed IV., znao je dobro da je Poljsko-Litavska unija oslabljena unutrašnjim razdorima, zato je napao na Kamjanjec-Podiljski, najveći pogranični grad. Manja poljska vojska bila je poražena od znatno veće osmanske u ratu koji se katkad zove Poljsko-osmanski rat 1672–1676. Prva bitka zbila se kod Sconograda u Mađarskoj, kojeg je zauzela osmanska vojska. Poljaci su se povukli nakon tri mjeseca. Oni su nakon toga četiri godine pokušavali bezuspješno poraziti Osmanlije. Međutim, Osmanlije su zadržali prednost u odnosu na Poljake sve do početka Rusko-turskih ratova.

Na kraju su Poljaci pristali predati Kamjanjec-Podiljski i Podolje, te platiti odštetu osmanskom sultanu. Kada je vijest o porazu i uvjetima mira došla do Varšave i poljskog Sejma to je izazvalo takav bijes, da je odbačeno plaćanje odštete, već je nasuprot tomu organizirana velika vojska pod vodstvom Jana Sobjeskog.

Nakon toga Poljaci su pobjedili Osmanlije u Bitci kod Hotima 1673. ali Osmanlije su zadržali vlast i kontrolu nad gradom Kamjanjec-Podiljski. Nakon smrti poljskog kralja Michala Korybuta Wisniowieckog 1673, Jan Sobieski izabran je za kralja Poljske.

Bitka kod Beča 1683.

Glavni članak: Opsada Beča (1683)

Kad je isteklo dvadesetogodišnje primirje iz Vašvara, habzburški car Leopold I je najradije hteo da produži to primirje, ali je u Carigradu prevladala ratoborna stranka, pa je sultan Mehmed IV objavio rat Habzburgovcima. Veliki vezir Kara Mustafa krenuo je s velikom vojskom 1683. g. pravo na Beč i počeo ga opsedati.

Turci su skoro zauzeli Beč, ali je su posljednji trenutak stigli Poljski kralj Jan III. Sobjeski i vojvoda Karlo Lotarinški na čelu udružene kršćanske vojske. Oni su do kolena potukli tursku vojsku u Bitci kod Beča 1683 čime je srušena moć Osmanskog carstva. Turska vojska se počela povlačiti u haosu. Jedan deo vojske išao je uz Dravu, a kod Bjelovara se odvojio i krenuo prema Savi. Ta pobeda ohrabrila je Austriju, Veneciju i Poljsku na nove napade na Turke, pa je u tu svrhu stvorena Sveta liga 1684.

Rat Svete lige 1683.-1698.

Nova Sveta liga je osnovana na inicijativu pape Inocenta XI. uključivala je: Sveto Rimsko Carstvo (koje je vodila Habsburška Monarhija), Mletačku Republiku i Poljsku od 1684 godine.[1] Njima se pridružila Carska Rusija od 1686. godine, kao i brojni njemački, engleski i škotski protestanski dobrovoljci.

Ubrzo se vidio rezultat ove koalicije u Drugoj Mohačkoj bitci koja se pretvorila u drugi veliki sultanov poraz.

Uključenje tadašnje Rusije u savez, označilo je prekretnicu, jer je to bilo prvi put da se službeno pridružila nekom savezu europskih sila. Od tad je započeo niz Rusko-turskih ratova, koji se je nastavio sve do početka 20. stoljeća. Kao rezultat ruskih vojnih napora na Krimu i Azovu, Rusija je zauzela ključnu osmansku crnomorsku utvrdu Azov.

Nakon odlučne Bitka kod Sente 1697 i nešto manje značajnih bitaka poput Bitke kod Podhajca 1698., Sveta liga pobijedila je u ratu 1699. i prisilila Osmansko Carstvo da potpiše Karlovački mir.[2]

Tim ugovorom Osmanlije su izgubile najveći dio Mađarske, Transilvanije i Slavonije, Podolje u Ukrajini vraćeno je Poljskoj.

Dobar dio Dalmacije pripao je Mletačkoj Republici, kao i Moreja u Grčkoj.

Oslobađanje Ugarske i Hrvatske

Rat se vodio na tri fronta. U Ugarskoj je ratovala carska vojska, u Hrvatskoj banska pod banom Nikolom Erdedijem koju su pomagali hajduci i u Dalmaciji mletačka vojska sastavljena od domaćih hrvatskih i srpskih četa. Kao glavni vođe pokreta u Dalmaciji isticali su se knez Posedarski i Stojan Janković, oko Požege se svojim junaštvom iskazao fra Luka Ibrišimović (u puku zvan Sokol jer je Turke potukao kod Sokolovca), a u Lici Marko Mesić (uz pomoć Herberštajna zauzeo je posljednju tursku utvrdu u Lici, Udbinu). Godine 1683. već se diže narod pod mletačkom vlašću i oslobađa Drniš, Obrovac, Benkovac i Skradin. Od 1684. započinje rat za oslobođenje Slavonije, oslobođenjem Virovitice. Najvažniji vojskovođe su ban Erdedi koji oslobađa Kostajnicu i general Herberštajn. 1686. osvaja se Pečuj. Do godine 1687. najveći deo Ugarske i Slavonije bio je oslobođen, osvojeni su Osijek, Požega, Udbina i Knin, a carska je vojska 1688. g. osvojila i Beograd i Budim.

U strahu da pokret naroda u Dalmaciji ne iskoristi Venecija i pod svoju nadležnost stavi i Dubrovnik, dubrovačko veliko vijeće donosi odluku da priznaje Leopolda I za svoga vrhovnog gospodara i zaštitnika, pa je Dubrovnik sve do 1806. g. uživao zaštitu Habzburgovaca. 1699. g. Turcima je prepušten Neum i Klek da bi se Dubrovačka republika fizički odvojila od Mlečana.

Nove pobjede Habzburgovci su iskoristili i u političke svrhe. Na vijećanju ugarskog sabora u Požunu isposlovali su da im se prizna pravo nasledstva u muškoj lozi u Hrvatskoj i Ugarskoj, a to je značilo da te zemlje neće više posebno birati kralja. Plemstvo se ujedno odreklo svog prava na pobunu, koje im je jamčila Zlatna bula Andrije II iz 1244.

Isto tako za vreme turskih ratova dogodile su se i dvije velike seobe Hrvata. Iz dalmatinskog Zaleđa seli se posljednja veća skupina katolika Bunjevaca u današnju Bačku, dok se u Podunavlje naseljavaju Šokci iz Bosne.

Veliki turski rat u Srbiji

Glavni članci: bitka kod Slankamena i bitka kod Sente

Nakon osvajanja Beograda, carska vojska pod prodire dalje u Srbiju. Ona prodire sve do Kosova, a carski generali pozvali su tada Srbe, Bugare, Albance i druge hriršćanske narode na Balkanu na ustanak protiv Turaka. Naročito su se odazvali Srbi pod svojim patrijarhom Arsenijem Crnojevićem. Broj Srba i Albanaca u austriskoj vojsci cenjen je na 20.000; pred Prizrenom je dočekalo Austrijance oko 6.000 Srba i Albanaca.[3]

No kad je carska vojska već došla do Kosova, Luj XIV je napao snage habzburške monarhije na Rajni, a glavnina austrijske vojske bila je prisiljena da se povuče. S njom se povukao i velik broj Srba koji su se naselili u južnoj Ugarskoj i Sremu.

Godine 1691. pokušao je sultan Sulejman III povratiti izgubljeno. Vojsku vodi veliki vezir Ahmed Ćuprilić koji nakratko ponovno osvaja Osijek, ali je poražen u bici kod Slankamena. Turci su poraženi i 1697. u bici kod Sente, kada je zapečaćena njihova sudbina. Eugen Savojski ulazi tada u Bosnu i osvaja Sarajevo, ali nije ga mogao zadržati. Pri povlačenju austrijske vojske s njime se povuklo više od 10.000 katolika koji su se naselili u Slavoniji.

Spaljivanje Skoplja

Glavni članak: Spaljivanje Skoplja 1689

Kad je austriska vojska stigla pred Skoplje, u najrazvijeniji turski grad od Beograda do Soluna, čiji se broj stanovnika cenio na 60.000 u njemu je vladala kuga. General Silvio Pikolomini, pošto je opljačkao grad on ga je, kao za uklon, dao spaliti 16. (26.) oktobra 1689. Hteo je, kako sam kaže, "da strah i trepet među varvarske narode rasprostre i oružje svoga gospodara i u najudaljenijim krajevima učini strašnim." Kako su zgrade bile mahom od drvene građe požar je napravio pravu pustoš.[3]

Mir

Glavni članak: Mir u Sremskim Karlovcima

Mir je sklopljen u Sremskim Karlovcima 1699. Habzburška Monarhija je dobila svu Ugarsku osim Banata, Hrvatsku do Une i južnog Velebita (Kordun, Liku i Krbavu) te Slavoniju osim jugoistočnog Srema sa Zemunom i Mitrovicom. Teritorija Hrvatske se tako povećala sa 18.200 km² na 40.000 km², no i dalje je više od polovice teritorija bio u okviru Vojne krajine kojom nije upravljao ban i sabor. Granica s Bosnom od tada je išla rekama Savom, Unom, Glinom i Koranom. Erdelj prestaje biti nezavisna kneževina i sjedinjen je s Ugarskom. Venecija je dobila sve ono što je u ratu osvojila: Knin, Sinj i Vrgorac, Obrovac i Drniš sve do ušća Neretve i tada se uspostavila granična crta Linija Grimani. Delove Hercegovine koju su Mlečani osvojili u zaleđu Dubrovnika, morali su pod pritiskom Austrije vratiti Turskoj na intervenciju Dubrovnika. Tako se Dubrovnik spasio iz mletačkog okruženja.

Povezano

Izvori

  1. ↑ Treasure, Geoffrey, The making of modern Europe, 1648-1780, (Methuen & Co Ltd., 1985), 614.
  2. ↑ Sicker, Martin, The Islamic world in decline, (Praeger Publishers, 2001), 32.
  3. ↑ 3,0 3,1 Vladimir Ćorović, Istorija Srba, Velika seoba Srba u Austriju

Vanjske veze

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Veliki_turski_rat&oldid=41260480