Ivan Ivanji – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
+ref
 
(Nisu prikazane 3 međuverzije 2 korisnika)
Red 7: Red 7:
}}
}}


'''Ivan Ivanji''' ([[Zrenjanin|Veliki Bečkerek]], 24. januar [[1929]]), [[književnik]] i [[prevodilac]].<ref>[http://www.laguna.rs/a997_autor_ivan_ivanji_laguna.html Biografija na zvaničnoj veb stranici Lagune]. Pristupljeno 21. februara 2016.</ref>
'''Ivan Ivanji''' ([[Zrenjanin|Veliki Bečkerek]], 24. januar [[1929]] – [[Vajmar]], [[9. maj]] [[2024]]),<ref>{{cite web|last=Kožul |first=Dejan |date=20. maja 2024 |title=Odlaskom Ivana Ivanjija završava čitava jedna era |url=https://www.portalnovosti.com/odlaskom-ivana-ivanjija-zavrsava-citava-jedna-era |publisher=''[[Novosti (Hrvatska)|Novosti]]'' |location=Zagreb |issn=1845-8955 |accessdate=2024-05-20}}</ref> [[književnik]] i [[prevodilac]].<ref>[http://www.laguna.rs/a997_autor_ivan_ivanji_laguna.html Biografija na zvaničnoj veb stranici Lagune]. Pristupljeno 21. februara 2016.</ref>
== Biografija ==
== Biografija ==
Roditelji, oboje lekari, [[Jevreji]], ubijeni su 1941. godine posle [[Srbija pod nemačkom okupacijom|nemačke okupacije Jugoslavije]], a on se spasao bekstvom kod rođaka u [[Novi Sad]]. Tu je uhapšen u martu [[1944]]. godine, posle čega je bio zatočen u koncentracionim logorima [[Logor Aušvic|Aušvic]] i [[Koncentracioni logor Buhenvald|Buhenvald]] do aprila [[1945]]. godine.
Roditelji, oboje lekari, [[Jevreji]], ubijeni su 1941. godine posle [[Srbija pod nemačkom okupacijom|nemačke okupacije Jugoslavije]], a on se spasao bekstvom kod rođaka u [[Novi Sad]]. Tu je uhapšen u martu [[1944]]. godine, posle čega je bio zatočen u koncentracionim logorima [[Logor Aušvic|Aušvic]] i [[Koncentracioni logor Buhenvald|Buhenvald]] do aprila [[1945]]. godine.
Red 13: Red 13:
Završio je srednju tehničku školu u Novom Sadu, posle toga studirao [[arhitektura|arhitekturu]], a zatim i [[germanistika|germanistiku]] u [[Beograd]]u. Preko dvadeset godina bio je prevodilac za nemački jezik [[Josip Broz Tito|Josipu Brozu Titu]], kao i drugim državnim i partijskim funkcionerima u socijalističkoj Jugoslaviji. Paralelno s karijerom [[pedagog]]a, [[novinar]]a, [[dramaturg]]a i brojnim funkcijama koje je obavljao u kulturnom životu Beograda i [[diplomatija|diplomatiji]], Ivanji se bavio i [[književnost|književnošću]] i od rane mladosti objavljivao [[poezija|poeziju]], [[proza|prozu]], [[esej]]e, [[bajka|bajke]] i [[drama|drame]].
Završio je srednju tehničku školu u Novom Sadu, posle toga studirao [[arhitektura|arhitekturu]], a zatim i [[germanistika|germanistiku]] u [[Beograd]]u. Preko dvadeset godina bio je prevodilac za nemački jezik [[Josip Broz Tito|Josipu Brozu Titu]], kao i drugim državnim i partijskim funkcionerima u socijalističkoj Jugoslaviji. Paralelno s karijerom [[pedagog]]a, [[novinar]]a, [[dramaturg]]a i brojnim funkcijama koje je obavljao u kulturnom životu Beograda i [[diplomatija|diplomatiji]], Ivanji se bavio i [[književnost|književnošću]] i od rane mladosti objavljivao [[poezija|poeziju]], [[proza|prozu]], [[esej]]e, [[bajka|bajke]] i [[drama|drame]].
== Književni rad ==
== Književni rad ==
Njegovim najznačajnijim delima smatra se romaneskna trilogija o [[Spisak rimskih careva|rimskim carevima]] rođenim na južnoslovenskim prostorima ''[[Dioklecijan]]'', ''[[Konstantin Veliki|Konstantin]]'' i ''[[Julijan]]'', [[roman]]i ''Čoveka nisu ubili'', ''Na kraju ostaje reč'', ''Preskakanje senke'', ''Barbarosin Jevrejin u Srbiji'', ''Guvernanta'', ''Balerina i rat'' i ''Milijarder'', kao i zbirke [[pripovetka|pripovedaka]] ''Druga strana večnosti'' i ''Poruka u boci''. Svoja dela sam prevodi na nemački ili piše na nemačkom jeziku (''Kaiser Konstantin'', ''Kaiser Diokletian'', ''Geister aus einer kleinen Stadt'', ''Buchstaben von Feuer'', autobiografski roman ''Mein schönes Leben in der Hölle'' i dr.). Objavio je i knjigu svojih sećanja ''Titov prevodilac'', o vremenu kada je radio kao lični prevodilac predsednika [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]].
Njegovim najznačajnijim delima smatra se romaneskna trilogija o [[Spisak rimskih careva|rimskim carevima]] rođenim na južnoslovenskim prostorima ''[[Dioklecijan]]'', ''[[Konstantin Veliki|Konstantin]]'' i ''[[Julijan]]'', [[roman]]i ''Čoveka nisu ubili'', ''Na kraju ostaje reč'', ''Preskakanje senke'', ''Barbarosin Jevrejin u Srbiji'', ''Guvernanta'', ''Balerina i rat'' i ''Milijarder'', kao i zbirke [[pripovetka|pripovedaka]] ''Druga strana večnosti'' i ''Poruka u boci''. Svoja dela sam prevodi na nemački ili piše na nemačkom jeziku (''Kaiser Konstantin'', ''Kaiser Diokletian'', ''Geister aus einer kleinen Stadt'', ''Buchstaben von Feuer'', autobiografski roman ''Mein schönes Leben in der Hölle'' i dr.). Objavio je i knjigu svojih sećanja ''Titov prevodilac'', o vremenu kada je radio kao lični prevodilac predsednika [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]].


Preveo je na srpski desetine knjiga i drama najznačajnihjih nemačkih i mađarskih pisaca ([[Ginter Gras]], [[Volfgang Borhert]], [[Gustav Mejrink]], [[Bertolt Breht]], [[Milo Dor]], [[Šandor Petefi]], [[Endre Adi]], [[Šandor Vereš]] i dr.).
Preveo je na srpski desetine knjiga i drama najznačajnihjih nemačkih i mađarskih pisaca ([[Ginter Gras]], [[Volfgang Borhert]], [[Gustav Mejrink]], [[Bertolt Breht]], [[Milo Dor]], [[Šandor Petefi]], [[Endre Adi]], [[Šandor Vereš]] i dr.).
Red 24: Red 24:
* ''Nemačke teme'' (eseji), Beograd, „[[Nolit]]“, 1975.
* ''Nemačke teme'' (eseji), Beograd, „[[Nolit]]“, 1975.
* ''Ajkula sa nežnim srcem i druge bajke'', Beograd, „[[Nolit]]“, 1984
* ''Ajkula sa nežnim srcem i druge bajke'', Beograd, „[[Nolit]]“, 1984
* ''Konstantin'' (roman), Beograd, „Narodna knjiga“. {{page|year=1988|id=ISBN 86-331-0040-1|pages=}}
* ''Konstantin'' (roman), Beograd, „Narodna knjiga“. {{page|year=1988| isbn = 86-331-0040-1|pages=}}
* ''Preskakanje senke'' (roman), Beograd, „[[Nolit]]“. {{page|year=1989|id=ISBN 86-19-01711-X|pages=}}
* ''Preskakanje senke'' (roman), Beograd, „[[Nolit]]“. {{page|year=1989| isbn = 86-19-01711-X|pages=}}
* ''Druga strana večnosti: priče o smrti'', Beograd, „[[Prosveta (izdavačko preduzeće)|Prosveta]]“. {{page|year=1989|id=ISBN 86-07-01039-5|pages=}}
* ''Druga strana večnosti: priče o smrti'', Beograd, „[[Prosveta (izdavačko preduzeće)|Prosveta]]“. {{page|year=1989| isbn = 86-07-01039-5|pages=}}
* ''Barbarosin Jevrejin u Srbiji'' (roman), Beograd, „Stubovi kulture“, 1998.
* ''Barbarosin Jevrejin u Srbiji'' (roman), Beograd, „Stubovi kulture“, 1998.
* ''Guvernanta'' (roman), Beograd, „Stubovi kulture“. {{page|year=2002|id=ISBN 86-7979-021-4|pages=}}
* ''Guvernanta'' (roman), Beograd, „Stubovi kulture“. {{page|year=2002| isbn = 86-7979-021-4|pages=}}
* ''Balerina i rat'' (roman), Beograd, „Stubovi kulture“. {{page|year=2003|id=ISBN 86-7979-063-X|pages=}}
* ''Balerina i rat'' (roman), Beograd, „Stubovi kulture“. {{page|year=2003| isbn = 86-7979-063-X|pages=}}
* ''Poruka u boci'' (priče), Beograd, „Stubovi kulture“. {{page|year=2005|id=ISBN 86-7979-112-1|pages=}}
* ''Poruka u boci'' (priče), Beograd, „Stubovi kulture“. {{page|year=2005| isbn = 86-7979-112-1|pages=}}
* ''Staljinova sablja'' (roman), Beograd, „Stubovi kulture“. {{page|year=2008|isbn=978-86-7979-227-3|pages=}}
* ''Staljinova sablja'' (roman), Beograd, „Stubovi kulture“. {{page|year=2008|isbn=978-86-7979-227-3|pages=}}
* ''Julijan'' (roman), Beograd, „Stubovi kulture“. {{page|year=2008|isbn=978-86-7979-249-5|pages=}}
* ''Julijan'' (roman), Beograd, „Stubovi kulture“. {{page|year=2008|isbn=978-86-7979-249-5|pages=}}
Red 41: Red 41:


== Spoljašnje veze ==
== Spoljašnje veze ==
* {{IMDb}}
* {{IMDb ime}}
* [https://ucionicaistorije.wordpress.com/2014/01/21/%D0%BA%D0%B0%D0%BA%D0%BE-%D1%81%D0%B0%D0%BC-%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B6%D0%B8%D0%B2%D0%B5%D0%BE-%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%81%D0%B0%D0%B4%D1%81%D0%BA%D1%83-%D1%80%D0%B0%D1%86%D0%B8%D1%98%D1%83/ Ivan Ivanji: ''Kako sam preživeo novosadsku raciju'',] Portal „Učionica istorije“. Pristupljeno 21. februara 2016.
* [https://ucionicaistorije.wordpress.com/2014/01/21/%D0%BA%D0%B0%D0%BA%D0%BE-%D1%81%D0%B0%D0%BC-%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B6%D0%B8%D0%B2%D0%B5%D0%BE-%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%81%D0%B0%D0%B4%D1%81%D0%BA%D1%83-%D1%80%D0%B0%D1%86%D0%B8%D1%98%D1%83/ Ivan Ivanji: ''Kako sam preživeo novosadsku raciju'',] Portal „Učionica istorije“. Pristupljeno 21. februara 2016.
* [http://www.plastelin.com/content/view/227/89/ ''Tita je nerviralo što je ljubičica bela''. Intervju sa Ivanom Ivanjijem,] „Onlajn magazin ''Plastelin''“. Pristupljeno 21. februara 2016.
* [http://www.plastelin.com/content/view/227/89/ ''Tita je nerviralo što je ljubičica bela''. Intervju sa Ivanom Ivanjijem,] „Onlajn magazin ''Plastelin''“. Pristupljeno 21. februara 2016.
Red 53: Red 53:
{{Normativna kontrola}}
{{Normativna kontrola}}


{{Lifetime|1929||Ivanji, Ivan}}
{{Lifetime|1929|2024|Ivanji, Ivan}}

[[Kategorija:Srpski Jevreji]]
[[Kategorija:Srpski Jevreji]]
[[Kategorija:Jugoslavenski Jevreji]]
[[Kategorija:Jugoslavenski Jevreji]]

Aktualna verzija na datum 20 maj 2024 u 18:56

Ivan Ivanji
Biografske informacije
Rođenje24. 1. 1929. (1929-01-24) (dob: 95)
Veliki Bečkerek, Kraljevina SHS (danas Zrenjanin u Srbiji)
Opus
Znamenita djela
Konstantin, Dioklecijan, Julijan, Preskakanje senke, Moj lepi život u paklu, Titov prevodilac, Milijarder.

Ivan Ivanji (Veliki Bečkerek, 24. januar 1929Vajmar, 9. maj 2024),[1] književnik i prevodilac.[2]

Biografija

[uredi | uredi kod]

Roditelji, oboje lekari, Jevreji, ubijeni su 1941. godine posle nemačke okupacije Jugoslavije, a on se spasao bekstvom kod rođaka u Novi Sad. Tu je uhapšen u martu 1944. godine, posle čega je bio zatočen u koncentracionim logorima Aušvic i Buhenvald do aprila 1945. godine.

Završio je srednju tehničku školu u Novom Sadu, posle toga studirao arhitekturu, a zatim i germanistiku u Beogradu. Preko dvadeset godina bio je prevodilac za nemački jezik Josipu Brozu Titu, kao i drugim državnim i partijskim funkcionerima u socijalističkoj Jugoslaviji. Paralelno s karijerom pedagoga, novinara, dramaturga i brojnim funkcijama koje je obavljao u kulturnom životu Beograda i diplomatiji, Ivanji se bavio i književnošću i od rane mladosti objavljivao poeziju, prozu, eseje, bajke i drame.

Književni rad

[uredi | uredi kod]

Njegovim najznačajnijim delima smatra se romaneskna trilogija o rimskim carevima rođenim na južnoslovenskim prostorima Dioklecijan, Konstantin i Julijan, romani Čoveka nisu ubili, Na kraju ostaje reč, Preskakanje senke, Barbarosin Jevrejin u Srbiji, Guvernanta, Balerina i rat i Milijarder, kao i zbirke pripovedaka Druga strana večnosti i Poruka u boci. Svoja dela sam prevodi na nemački ili piše na nemačkom jeziku (Kaiser Konstantin, Kaiser Diokletian, Geister aus einer kleinen Stadt, Buchstaben von Feuer, autobiografski roman Mein schönes Leben in der Hölle i dr.). Objavio je i knjigu svojih sećanja Titov prevodilac, o vremenu kada je radio kao lični prevodilac predsednika SFR Jugoslavije.

Preveo je na srpski desetine knjiga i drama najznačajnihjih nemačkih i mađarskih pisaca (Ginter Gras, Volfgang Borhert, Gustav Mejrink, Bertolt Breht, Milo Dor, Šandor Petefi, Endre Adi, Šandor Vereš i dr.).

Njegova dela prevođena su na nemački, italijanski, engleski, mađarski, slovački i slovenački jezik.

Glavna dela

[uredi | uredi kod]
  • Čoveka nisu ubili (roman), Beograd, „Prosveta“, 1954.
  • Kengur, helikopter i drugi (bajke), Beograd, „Mlado pokolenje“, 1964.
  • Dioklecijan (roman), Beograd, „Prosveta“, 1973.
  • Nemačke teme (eseji), Beograd, „Nolit“, 1975.
  • Ajkula sa nežnim srcem i druge bajke, Beograd, „Nolit“, 1984
  • Konstantin (roman), Beograd, „Narodna knjiga“. 1988. ISBN 86-331-0040-1. pp.
  • Preskakanje senke (roman), Beograd, „Nolit“. 1989. ISBN 86-19-01711-X. pp.
  • Druga strana večnosti: priče o smrti, Beograd, „Prosveta“. 1989. ISBN 86-07-01039-5. pp.
  • Barbarosin Jevrejin u Srbiji (roman), Beograd, „Stubovi kulture“, 1998.
  • Guvernanta (roman), Beograd, „Stubovi kulture“. 2002. ISBN 86-7979-021-4. pp.
  • Balerina i rat (roman), Beograd, „Stubovi kulture“. 2003. ISBN 86-7979-063-X. pp.
  • Poruka u boci (priče), Beograd, „Stubovi kulture“. 2005. ISBN 86-7979-112-1. pp.
  • Staljinova sablja (roman), Beograd, „Stubovi kulture“. 2008. ISBN 978-86-7979-227-3. pp.
  • Julijan (roman), Beograd, „Stubovi kulture“. 2008. ISBN 978-86-7979-249-5. pp.
  • Aveti iz jednog malog grada, Zrenjanin, Gradska narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin“, 2009, . ISBN 978-86-7284-115-2. pp.
  • Titov prevodilac, Beograd, „Laguna“. 2014. ISBN 978-86-521-1501-3. pp.
  • Milijarder (roman), Beograd, „Laguna“. 2014. ISBN 978-86-521-1691-1. pp.
  • Mein schönes Leben in der Hölle, Wien. 2014. ISBN 978-3-7117-2008-5. pp. (de)

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Kožul, Dejan (20. maja 2024). „Odlaskom Ivana Ivanjija završava čitava jedna era”. Zagreb: Novosti. ISSN 1845-8955. Pristupljeno 2024-05-20. 
  2. Biografija na zvaničnoj veb stranici Lagune. Pristupljeno 21. februara 2016.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi kod]