(Go: >> BACK << -|- >> HOME <<)

Operacija Bljesak: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak wikipoveznica
Manje pravopisne greške.
 
(Nisu prikazane 23 međuinačice 15 suradnika)
Redak 9:
|teritorij =
|ishod = pobjeda Hrvatske
|strana1 = {{ZDZ+X/H|HRV}}
|strana2 = {{ZDZ+X/R|RSK}}
|strana3 =
|zapovjednik1 = {{ZD|HZ|HRV}} [[Janko Bobetko]]<br>{{ZD|HZ|HRV}} [[Marijan Mareković]]<br>{{ZD|HZ|HRV}} [[Luka Džanko]]<br>{{ZD|HZ|HRV}} [[Petar Stipetić]]|
|zapovjednik2 = {{ZD|RZ|RSK}} Milan Čeleketić<br>{{ZD|RZ|RSK}} Lazo Babić
|zapovjednik3 =
|postrojbe1 =
|postrojbe2 =
|postrojbe3 = {{ZD|RZ|RSK}} 18. korpus [[Srpska vojska Krajine|SVK]]
|jačina1 = 7200 vojnika HV i MUP RH<ref name="morh">[http://www.morh.hr/hr/15-obljetnica-vro-bljesak/operacija-bljesak.html 15. obljetnica VRO Bljesak], objavljeno 14. travnja 2010., pristupljeno 2. svibnja 2014.</ref>
|jačina2 = 4000 vojnika
Redak 33:
Sporazum koji je u prosincu [[1994.]] godine otvorio autocestu [[Zagreb]]-[[Okučani]]-[[Lipovac]] pružio je povod za pokretanje napadne operacije HV za oslobođenje zapadne Slavonije. Budući da je sporazumom bilo omogućeno da se u zajedničkom prometu po cesti, prvi put poslije 1991. godine, sretnu Srbi iz [[RSK]] i Hrvati, [[28. travnja]] [[1995.]] godine došlo je i do ozbiljnog incidenta u kojem je jedan Hrvat, nakon svađe na benzinskoj crpki, ubio Srbina iz [[Okučani|Okučana]]. Rođaci i prijatelji ubijenoga postavili su zasjedu na autocesti i zapucali na automobile u prolazu, ubivši troje ljudi. Autocesta je potom zatvorena u atmosferi opće napetosti. Čini se da je hrvatska strana takav povod samo čekala, jer je već od prosinca [[1994.]] godine planirala sličnu operaciju, a i koncentracija snaga bila je izvršena tri mjeseca prije incidenta na autocesti; ovako rana koncentracija imala je i učinak operativnog maskiranja.
 
Osnovavši IZM-ove u Garešnici i Novoj Gradiški, Glavni stožer HV-a bio je spreman po naredbi hrvatskoga vrhovništva započeti operaciju oslobađanja zapadne Slavonije. Pobunjeni su Srbi nekoliko mjeseci držali otvorenom i za promet slobodnom autocestu Novska - Nova Gradiška. Izvjesno vrijeme vladao je optimizam kod hrvatskoga vrhovništva, koje je očekivalo da pobunjeni Srbi poštuju Gospodarski sporazum iz prosinca 1994. godine. Otvaranje autoceste pogodovalo je širenju krijumčarenja, što je nepovoljno utjecalo na moral pobunjenih Srba, pa je njihovo vrhovništvo 21. travnja naredilo da se krijumčarenje onemogući, a krijumčari sankcioniraju. Pobunjeni su Srbi 24. travnja zatvorili autocestu na 24  sata. Nekoliko se dana napetost pojačavala i smanjivala, pa je Glavni stožer HV-a mijenjao zapovijedi o dovođenju snaga za operaciju i storniranju pokreta. Kada se činilo da neće biti potrebe za pokretanjem snaga, na okupiranom području zapadne Slavonije od 25. do 27. travnja boravili su politički i vojni čelnici pobunjenih Srba, Milan Martić i Milan Čeleketić, te su podignuli tenzije na višu razinu. Stanje se pogoršalo kada je na benzinskoj crpki u Novoj Gradišci iz osvete za ubijenog brata Hrvat ubio Srbina s okupiranog područja s kojim je odrastao u istom selu. Za odmazdu su pobunjeni Srbi u noći 28/29. travnja na dijelu autoceste koja je prolazila kroz pobunjeni teritorij ubili nekoliko hrvao- <sup>_</sup>hrvatskih građana, a pet ih je zarobljeno i ubrzo pušteno. Autocesta je potom zatvorena, a 18. korpus SVK-a izvršio je mobilizaciju i doveden je u stanje pune borbene spremnosti. Zahtjev UNCRO-a da se cesta otvori pobunjeni Srbi nisu ispuni Hrvatsko je vrhovništvo tada odlučilo oružjem riješiti problem zapadne Slavonije te je naredilo da počnu završne pripreme za operaciju - mobilizacija snaga i dovođenje na položaje za napad.
 
== Početak operacije ==
Redak 40:
Napad je izveden na nekoliko smjerova: sa zapada od Novske prema Okučanima s pomoćnim krakom na jug prema [[Jasenovac|Jasenovcu]], a s istoka od Nove Gradiške, također prema Okučanima, s pomoćnim krakom prema Staroj Gradiški. Nastupima prema Okučanima, koji su išli autocestom odnosno usporedno s njom, nastojala se presjeći enklava i rasjeći te potom razbiti glavne snage neprijatelja, dočim su pomoćne snage imale zadaću da izbijanjem na Savu kod Jasenovca i Stare Gradiške spriječe eventualnu intervenciju VRS te zaposjednu državnu granicu.
 
Osnovna zamisao operacije bila je rasjeći 18. korpus SVK-a na pravcu Novska - Okučani - Nova Gradiška, blokirati Jasenovac, izbiti na Savu i organizirati obranu na državnoj granici da bi se u zaleđu neometano dovršila oslobodilačka operacija. Na pravcu ''Zapad'' angažirani su 125. dp, 1. bojna, topničko-raketni divizijun i oklopno-mehanizirana satnija 3. gardijske brigade HV-a, 2. bojna 1. gardijske brigade HV-a, bitnica protuoklopnih topova 76 mm i vod haubica 105 mm iz 123. brigade HV-a, 13. protuoklopni topničko-raketni divizijun, vod samohodne topničke bitnice PZO 57/2 mm i bitnica protuzračnog topništva iz 4. divizijuna 202. topničko-raketne brigade PZO. Na pravcu Sjever angažirane su 52. dp, 105. brigada HV-a i bitnica protuoklopnih topova 76 mm 127. brigade HV-a. Topnička potpora cjelokupnog napada bila je zadaća Topničko-raketne skupine ''Zapad.'' Skupina se sastojala od topničko-raketnog divizijuna 3. gardijske brigade HV-a i bitnice haubica 155 mm iz sastava 16. topničko-raketne brigade HV-a. Protuoklopni boj no pravcu Novska - Okučani bio je zadatak 13. protuoklopnog topničkog divizijuna i protuoklopnih snaga iz postrojba na pravcu ''Zapad.'' Zračna potpora operacije bila je zadaća HRZ-a, a protuzračna obrana zadaća svih postrojba s njihovim ustrojbenim naoružanjem, s težištem na sredstvima potpore i zapovjednim mjestima. Na pravcu ''Istok'' angažirane su snage 121. dp, 80. i 81. gardijske bojne, 4. bojne 5. gardijske brigade i bojne 123. brigade HV-a. Zadatak snaga MUP-a bio je da prije početka napada ovladaju ključnim objektima u srpskom zaleđu i onemoguće konsolidaciju njihovih snaga i djelovanje prema pravcima napada glavnine hrvatskih snaga. Za topničku potporu zadužene su Prva topnička skupina i Prva raketna skupina od dijela 16. topničko-raketne brigade. Za protuoklopni boj angažiran je 2. divizijun 15. protuoklopne topničko-raketne brigade iz Križevaca. Za protuzračnu obranu operacije i glavnih snaga na osnovnom oravcupravcu angažiran je 4. divizijun 202. topničko-raketne brigade PZO. Inženjerijsko osiguranje bilo je zadaća 34. inženjerijske Pojnebojne. Logističko osiguranje postrojbe su provodile osloncem na sebe te na 312. logističku bazu i 3. bojnu 310. brigade remontne potpore.
 
Pobunjeni Srbi iz 18. korpusa SVK-a branili su sas 98. pješačkom brigadom pravac Novska - Okučani, sas 54. brigadom pravaacpravac Nova Gradiška - Okučani, sas 51. brigadom pravac Pakrac - Okučani i s TC-1 područje Jasenovca. Za protuoklopnu oorbu 18. korpusa bio je zadužen 18. mješoviti protuoklopni artiljerijski divizijun. Topničku potporu 98. pješačkoj brigadi i TG-1 pružali su vod topova 130 mm i baterija topova 155 mm s područja Draksenića u Bosni i Hercegovini. Korpus je bio polovično popunjen, imao je 4773 pripadnika, što je bilo 57% u odnosu na ratnu formaciju.
 
== Hrvatske snage ==
Redak 49:
Zborno područje Bjelovar:
 
* 15. Protuoklopna topničkatopničko-raketna brigada Križevci
* 68. bojna Vojne Policije
* 15. Protuoklopna topnička brigada Križevci
* 13. Protuoklopna topnička raketna brigada Koprivnica
* 16. topničko-raketna brigada Bjelovar
* 265. izvidničko-diverzantska satnija Bjelovar
* 105. brigada
* 52. domobranska pukovnija
* 68. bojna Vojne Policije
* 34. inženjerijska bojna iz Čakovca
* 13. Protuoklopni topničko-raketni divizijun Koprivnica
* 265. izvidničko-diverzantska satnija Bjelovar
 
Ojačanja iz Zbornog područja Osijek:
Redak 66:
* oklopna postrojba 123. brigade
 
Zborno područje Zagreb:
 
* 125. domobranska pukovnija
Redak 78:
Jedinice specijalne policije RH
 
Zračna potpora:
 
·*       AvioniZrakoplovi Mig-21 bis, 91. zrakoplovna baza Pleso
 
·       Avioni Mig-21 bis, 91. zrakoplovna baza Pleso
 
 
Line 87 ⟶ 88:
'''''Smjer "Zapad" i "Sjever"'''''
 
Operacija ''Bljesak'' počela je u zoru 1. svibnja napadom hrvatskih snaga duž cijele crte bojišta. U zahvatu prometnice Novska - Okučani taktička skupina 3. gardijske brigade brzo je probila crtu obrane 98. pješačke brigade SVK-a, nakon čega eje počeo progon razbijenih srpskih snaga i uništavanje njihovih bočnih uporišta. Skupina je do večeri oslobodila Roždanički «analkanal, Donji Rajić, nadvožnjak Borovac i izbila na crtu kanal Sloboština - Klenik, gdje je prešla u djelatnu obranu, a u pravcu Novska - Staro Selo napala je ojačana 2. bojna 1. gardijske brigade. Napadajući od lovačke kuće Bukovica opernaprema Roždaniku i od Kričkog brda prema Rajiću, bojna se spojila s posebnim postrojbama MUP-a iz Rijeke i Pule. Kasno poslijepodne bojna je ovladala Roždanikom i ušla u Gornji i Donji Rajić, u kojem je prešla u djelatnu obranu. S jednom je bojnom 125. dp nakon žilavog otpora srpskih snaga na objektu Kremenduk do kraja dana oslobodila Paklenicu, Voćaricu i Jazavicu. S drugom je bojnom uz snažnu potporu topništva razbila srpsku obranu na kanalu Strug i s pravca Bročica poslijepodne oslobodila Jasenovac te organizirala obranu državne granice na Savi. Pukovnija je sasvim izvršila Dostavljenedostavljene zadatke, ali je imala i značajne gubitke, devet poginulih i devet ranjenih vojnika.
 
BrigadeNa pravcu ''Sjever'' 105. brigada HV-a s jednom je bojnom zaposjela crtu Livađani - Lipik, a s drugom crtu Kričke - Subocka, nakon čega je po intenzitetu napredovanja specijalnih snaga MUP-a napredovala prema Bjelanovcu i Bijeloj Stijeni. U poslijepodnevnim satima dijelovi brigade napali su Čardak. Pedeset druga domobranska pukovnija s bitnicom topova 127. brigade HV, a od 29. travnja držala je crtu Lipik - Pakrac - Kusonje - Bjelajci. Za nastavak opeacjeoperacje na pravcu ''Zapad'' na područje Novske dovedena je borbena skupina 1. hrvatskog gardijskog zdruga (1. HGZ) koja je s oklopno-mehaniziranom satnijom 2. gardijske brigade 2. svibnja napala pravcem Vrbovljani - Čovac – Dubovac petlja, gdje se očekivao spoj sa snagama iz smjera ''Istok.'' Njezin je napad podržala taktička skupina 3. gardijske brigade, koja je nakon toga prešla u pričuvu. Druga bojna 1. gardijske brigade HV-a oslobodila je Borovac, Lađevac i Bodegraj, u kojem se oko podneva spojila sa snagama Druge taktičke skupine 3. gardijske brigade koje su napadale  iz smjera ''Istok.'' Sto dvadeset peta125. domobranska pukovnija i novouvedena 3. bojna 104. brigade HV-a napale su na pravcu Mostine - Mlaka. Dijelovi 125. dp oslobodili su Košutaricu i Mlaku, u kojoj su se spojili sa snagama 3. bojne 104. brigade. Na sjevernom dijelu bojišta 105. brigada HV-a glavnim je snagama zauzela Čardak, Donji Čaglić, Kovačevac ČagiićkiČaglićki i Bijelu Stijenu, a s jednom bojnom izbila blizu prometnice Donji Čaglić - Bjelanovac. Tijekom 2. svibnja 1995. operacija ''Bljesak'' na pravcu ''Zapad'' je završila. Dijelovi 1. i 3. gardijske brigade i 1. HGZ-a na glavnom pravcu napada ovladali su područjem autoceste i spojili se s hrvatskim snagama koje su napredovale iz smjera ''Istok''. Na području uz Savu pod hrvatskom kontrolom bila je cijela obala do šume Babin dol. Na smjeru ''Sjever'' dijelovi 18. kopusa SVK-a bili su okruženi na širem području Pakraca. Radilo se o snagama 51. pješačke brigade, 59. i 63. odreda, bataljuna za intervenciju i po jednog bataljuna iz 54. i 98. pješačke brigade. Budući da je postojala mogućnost napada srpskih snaga iz istočne Slavonije i Vojske Jugoslavije na snage ZP Osijek, po zapovijedi Glavnoga stožera HV-a snage 3. gordijskegardijske brigade izvučene su s područja Novske i vraćene u istočnu Slavoniju.
Na pravcu ''Sjever'' 105. brigada HV-a s jednom je bojnom zaposjela crtu Livađani - Lipik, a s drugom crtu Kričke - Subocka, nakon čega je po intenzitetu napredovanja specijalnih snaga MUP-a napredovala prema Bjelanovcu i Bijeloj Stijeni. U P'- eoodnevnim satima dijelovi brigade napali su Čardak. Pedeset druga domobranska pukovnija s bitnicom topova 127.
 
Brigade HV, a od 29. travnja držala je crtu Lipik - Pakrac - Kusonje - Bjelajci. Za nastavak opeacje na pravcu ''Zapad'' na područje Novske dovedena je borbena skupina 1. hrvatskog gardijskog zdruga (1.HGZ) koja je s oklopno-mehaniziranom satnijom 2. gardijske brigade 2. svibnja napala pravcem Vrbovljani - Čovac – Dubovac petlja, gdje se očekivao spoj sa snagama iz smjera ''Istok.'' Njezin je napad podržala taktička skupina 3. gardijske brigade, koja je nakon toga prešla u pričuvu. Druga bojna 1. gardijske brigade HV-a oslobodila je Borovac, Lađevac i Bodegraj, u kojem se oko podneva spojila sa snagama Druge taktičke skupine 3. gardijske brigade koje su napadale  iz smjera ''Istok.'' Sto dvadeset peta domobranska pukovnija i novouvedena 3. bojna 104. brigade HV-a napale su na pravcu Mostine - Mlaka. Dijelovi 125. dp oslobodili su Košutaricu i Mlaku, u kojoj su se spojili sa snagama 3. bojne 104. brigade. Na sjevernom dijelu bojišta 105. brigada HV-a glavnim je snagama zauzela Čardak, Donji Čaglić, Kovačevac Čagiićki i Bijelu Stijenu, a s jednom bojnom izbila blizu prometnice Donji Čaglić - Bjelanovac. Tijekom 2. svibnja 1995. operacija ''Bljesak'' na pravcu Zapad je završila. Dijelovi 1. i 3. gardijske brigade i 1. HGZ-a na glavnom pravcu napada ovladali su područjem autoceste i spojili se s hrvatskim snagama koje su napredovale iz smjera Istok. Na području uz Savu pod hrvatskom kontrolom bila je cijela obala do šume Babin dol. Na smjeru ''Sjever'' dijelovi 18. kopusa SVK-a bili su okruženi na širem području Pakraca. Radilo se o snagama 51. pješačke brigade, 59. i 63. odreda, bataljuna za intervenciju i po jednog bataljuna iz 54. i 98. pješačke brigade. Budući da je postojala mogućnost napada srpskih snaga iz istočne Slavonije i Vojske Jugoslavije na snage ZP Osijek, po zapovijedi Glavnoga stožera HV-a snage 3. gordijske brigade izvučene su s područja Novske i vraćene u istočnu Slavoniju.
 
'''''Smjer "Istok"'''''
 
Uoči pokretanja hrvatskih snaga na pravcu ''Istok'' bojna 123. brigade HV-a preuzela je od 121. dp crtu obrane državne premcegranice od Mačkovca do Davora. Osamdeseta80. gardijska bojna prešla je kanal Nova Sava, zauzela crpnu stanicu i *3 mostu na Novoj Savi sukobila se sa snagama 54. brigade SVK-a, koje su je odbacile od mosta. U suradnji s pro- tuoklopnimprotuoklopnim helikopterima Mi-24 i topništvom bojna je onemogućila srpskim snagama dovođenje pojačanja iz pravca Bosanske Gradiške. Červrta bojna 5. gardijske brigade s nepotpunom oklopno-mehaniziranom satnijom 105. brigade HV-a razbila je obranu srpskih snaga u Goricama, no u nastavku napada, zbog gubitaka u ljudstvu i bez potpore tenkova, zaustavljena je ispred Donjih Bogićevaca. Uz teške borbe, 121. dp izbila je s jednom bojnom na crtu ispred raskrižja u Medarima. Bojna je imala jednog poginulog i 11 ranjenih pripadnika. S drugom je bojnom napravila manji pomak i dostigla crtu šuma časnik - Fazanerija.  Na poravcu Šagovina Mašićka - brdo Čelar - Okučani napala je 81. gardijska bojna. Bojna je imala niz borbi sa srpskim snagama, koje su obranu organizirale u sustavu otpornih točki. Do večeri je bojna izbila na crtu groblje u Smrtiću - sjeverni a!o Ratkovca - Dabrovački put. Imala je tri poginula i šest ranjenih gardista. Desni susjed bojne, specijalne snage MUP-a, ovladao je Velikom Gradinom, Tankom Kosom, selima Čaprginci i Bobare te blokirao Ivanovac. S obzirom na to da dio snaga nije ispunio zadatak, Glavni stožer HV-a odobrio je uvođenje novih snaga taktičke skupine jačine bojne iz 3. gardijske brigade na pravcu napada 121. dp i satnije 5. gardijske brigade na pravcu napada - care iste brigade. U nastavak operacije 2. svibnja hrvatske su snage krenule uz jaku topničku i zrakoplovnu pripremu, pri čemu je srušen zrakoplov tipa MiG-21 s pilotom Rudolfom Perešinom. Osamdeset prva gardijska bojna podržala je uvođenje 2. bojne 3. gardijske brigade prema Okučanima. Bojna je oslobodila sela Orašje i Cage i s drugim postrojbama nakon 13 sati ušla je u Okučane, a potom se spojila s 2. bojnom 1. gardijske brigade HV-a na pravcu od Novske. Druga bojna 3. gardijske brigade s oklopno-mehaniziranom satnijom 105. brigade HV-a oslobodila je uz potporu 81. gardijske bojne 1 acre 121. dp Gornje Bogićevce i Kosovac i potom s drugim snagama ušla u Okučane, koje je pretresla u popodnevnim satima istoga dana. Sto dvadeset prva domobranska pukovnija s jednom je bojnom ušla u Dragaliće i Medare i oslobodila Gornju Trnovu, u kojoj se spojila s bojnom 3. gardijske brigade i satnijom oklopništva 105. brigade HV-a. U suradnji s njima ušla je u Donje Bogićevce i Kosovac, a potom i Okučane. S drugom bojnom pukovnija je zauzela Fazaneriju, sac' a :e :a 80. gardijskom bojnom i dijelom snaga ušla u sjeverni dio Novog Varoša. Nakon što je počelo izvlačenje srpskih snaga na pravcu Okučani - Bosanska Gradiška, bojna se povukla na rub šume Prašnik. Četvrta bojna 5. gardijske brigade ojačana je satnijom 1. bojne matične brigade, s kojom je zauzela Donje Bogićevce i na sjevernom dijelu Prašnika spojila se s ubačenim vodom 265. izvidničko-diverzantske satnije. Napad je nastavila u zahvatu autoceste, gdje je izbila do petlje i naplatnih kućica, a potom je usmjerena prema Staroj Gradiški, na čijim se prilazima u popodnevnim satima spojila s 80. gardijskom bojnom. Osamdeseta gardijska bojna ojačana je satnijom 4. bojne 5. gardijske brigade, s kojom je zauzela južni dio kod sela Novi Varoš. Iz sela su se povukle u Prašnik nakon borbe s dijelovima 18. korpusa SVK-a koji su se probili s pravca Okučana prema Novoj Gradiški. Dio bojne poslijepodne je ponovno ušao u Novi Varoš, a dio u Donji Varoš i na ulazu u Staru Gradišku spojio se s 4. bojnom 5. gardijske brigade. Ujutro 3. svibnja 4. bojna 5. gardijske brigade ušla je u Staru Gradišku. Mjesto je prijepodne istoga dana preuzela 121. dp i 2. divizijun 15. protuoklopne topničko-raketne brigade i organizirali su obranu na Savi.
 
ovladao je Velikom gradinom, Tankom kosom, selima Čaprginci i Bobare te blokirao Ivanovac. S obzirom na to da dio snaga nije ispunio zadatak, Glavni stožer HV-a odobrio je uvođenje novih snaga taktičke skupine jačine bojne iz 3. gardijske brigade na pravcu napada 121. dp i satnije 5. gardijske brigade na pravcu napada - care iste brigade. U nastavak operacije 2. svibnja hrvatske su snage krenule uz jaku topničku i zrakoplovnu pripremu, pri čemu je srušen zrakoplov tipa MIG-21 s pilotom Rudolfom Perešinom. Osamdeset prva gardijska bojna podržala je uvođenje 2. bojne 3. gardijske brigade prema Okučanima. Bojna je oslobodila sela Orašje i Cage i s drugim postrojbama nakon 13 sati ušla je u Okučane, a potom se spojila sa 2. bojnom 1. gardijske brigade HV-a na pravcu od Novske. Druga bojna 3. gardijske brigade s oklopno-mehaniziranom satnijom 105. brigade HV-a oslobodila je uz potporu 81. gardijske bojne 1 acre 121. dp Gornje Bogićevce i Kosovac i potom s drugim snagama ušla u Okučane, koje je pretresla u popodnevnim satima istoga dana. Sto dvadeset prva domobranska pukovnija s jednom je bojnom ušla u Dragaliće i Medare i oslobodila Gornju Trnovu, u kojoj se spojila s bojnom 3. gardijske brigade i satnijom oklopništva 105. brigade HV-a. U suradnji s njima ušla je u Donje Bogićevce i Kosovac, a potom i Okučane. S drugom bojnom pukovnija je zauzela Fazaneriju, sac' a :e :a 80. gardijskom bojnom i dijelom snaga ušla u sjeverni dio Novog Varoša. Nakon što je počelo izvlačenje srpski" snaga na pravcu Okučani - Bosanska Gradiška, bojna se povukla na rub šume Prašnik. Četvrta bojna 5. gardijske brigade ojačara je satnijom 1. bojne matične brigade, s kojom je zauzela Donje Bogićevce i na sjevernom dijelu Prašnika spojila se s ubačenim vodom 265. izvidničko-diverzantske satnije. Napad je nastavila u zahvatu autoceste, gdje je izbila do petlje i naplatnih kućica, a potom je usmjerena prema Staroj Gradiški, na čijim se prilazima u popodnevnim satima spojila sa 80. gardijskom bojnom. Osamdeseta gardijska bojna ojačana je satnijom 4. bojne 5. gardijske brigade, s kojom je zauzela južni dio kod sela Novi Varoš. Iz sela su se povukle u Prašnik nakon borbe s dijelovima 18. korpusa SVK-a koji su se probili s pravca Okučana prema Novoj Gradiški. Dio bojne poslijepodne je ponovno ušao u Novi Varoš, a dio u Donji Varoš i na ulazu u Staru Gradišku spojio se sa 4. bojnom 5. gardijske brigade. Ujutro 3. svibnja 4. bojna 5. gardijske brigade ušla je u Staru Gradišku.  Mjesto je prijepodne istoga dana preuzela 121. dp i 2. divizijun 15. protuoklopne topničko-raketne brigade iorganizirali su obranu na Savi.
 
== Srpske snage ==
Line 105 ⟶ 102:
**98. laka brigada sa stožerom u selu Rajić, vojarnom u Jasenovcu, držali liniju Sava - Čardak (51. PBR)
**63. odred s 59. daruvarskim odredom, držali linije od Save do Trnakovca
**18 mjesoviti artiljerijski puk u S. GradisciGradišci sa sastavima:
**tenkovska postrojba u području Stare Gradiške (7 T-55 i 1 PT-76)
**tri topničke baterije kalibra 105mm M56
Line 114 ⟶ 111:
*Specijalna policija Policijske stanice [[Okučani]] sa stožerom u Ivanovcu, držanje linija između 51. i 54. lake brigade
*11. laka brigada
*Tijekom operacije dva bataljuna 1. krajiškog korpusa VRS bila su ubačena u područje Stare gradiškeGradiške i Jasenovca, a neke manje artiljerijske jedinice VRS su davale manje značajnu artiljerijsku potporu.
 
== Tijek operacije ==
Line 124 ⟶ 121:
Drugoga dana operacije zaposjednuti su Okučani i svaki otpor u južnom i središnjem dijelu enklave je prestao, a rijeke civila pomiješane s vojnicima koji su izgubili vezu sa svojim postrojbama, prelazile su u Bosnu. Na sjeveru, zapadno od Lipika i Pakraca, na području koje nije bilo pod prvim udarom, ostale su snage 51. lake brigade SVK koja je nastavila s borbom i u sljedeća dva dana. 4. svibnja poslije podne Hrvati u to područje desantiraju jednu ojačanu pješačku satniju, nakon čega je uslijedio topnički i pješački napad drugih hrvatskih snaga iz dodira i s oboda sektora. Borba je trajala svega nekoliko sati, a potom su se Srbi počeli predavati. U brdskim selima iznad Pakraca uhićen je i jedan od vođe srpske pobune, [[Veljko Džakula]]. Srpski gubici procijenjeni su na oko 350 do 450 mrtvih te oko 1000 do 1200 ranjenih. Zarobljeno je oko 1500 Srba.
 
2. svibnja 1995. godine Srbi su srušili zrakoplov [[Rudolf Perešin|Rudolfa Perešina]], pilota koji je na početku domovinskog rata, na dan 25. listopada [[1991.]], zrakoplovom JNA tipa MiG-21 prebjegao u [[Austrija|Austriju]]; sam Perišin je 2. svibnja 1995. godine poginuo.
 
== Srpska odmazda: topnička vatra po civilnim ciljevima u hrvatskim gradovima ==
Nemoćno suočena s porazom, vodstva [[RSK]] i [[SVK]] odlučuju se za terorističku odmazdu te 2. i 3. svibnja naređuju [[Raketiranje Zagreba 1995.|raketne napade na Zagreb]] te granatiranje Karlovca i Siska. U višekratnom [[Raketiranje Zagreba 1995.|raketiranju Zagreba]], najuže središte grada [[Raketiranje Zagreba 1995.|zasuto je raketama]] s kazetnim punjenjem iz [[M-87 Orkan|VBR Orkan]] pri čemu gine 7 civila, a preko 200 je ranjeno. U artiljerijskoj paljbi po gusto napučenom dijelu grada u kojemu uopće nije bilo vojnih ciljeva, a gdje su rakete odbacivale "zvončiće" namijenjene prvenstveno za ozljeđivanje i ubijanje ljudstva na otvorenom prostoru, stradava čak 17 balerina i baletana, među njima i slavna primabalerina [[Almira Osmanović]]. Rakete su ispaljene sas područja Pokuplja, negdje oko sela [[Trepča|Trepče]].
 
Ovaj zločinački čin bio je unaprijed smišljen. Naime, suočeni s rastućom prijetnjom [[HV]]-a, srpski su časnici usvojili [[Strategija realne prijetnje|doktrinu realne prijetnje]] - znajući da je Hrvatska posebno osjetljiva na ljudske žrtve, [[strategija odmazde]] bila je temelj održanja RSK. Odvratiti HV od napada značilo je napad na stanovništvo hrvatskih gradova, Zagreba, Siska, Karlovca, Novske, Dubrovnika, Vinkovaca, Osijeka, Kutine, Zadra, itd.
Line 133 ⟶ 130:
Krajiški predsjednik, [[Milan Martić]] se na radiju i televiziji otvoreno pohvalio kako je osobno izdao zapovijed za raketiranje. [[Milan Martić]] je došao u Bosansku Gradišku i pred okupljenim vojnicima i civilima izjavio je da mu je žao, i da je zbog napada HV na njih osobno naredio raketiranje Zagreba. Upravo je to Martićevo javno hvaljenje postalo temelj Haške optužnice i jedan je od rijetkih primjera javnog hvaljenja ratnim zločinom.
 
Na suđenju za ratne zočinezločine u Haagu je Milan Martić osuđen na 35 godina zatvora, u velikoj mjeri upravo zbog neselektivnog raketiranja Zagreba koje je prouzročilo civilne žrtve.<ref>Službene stranice Suda za ratne zločine počinjene na području Bivše Jugoslavije: [http://www.icty.org/case/martic/4 „Martić (IT-95-11) ''<nowiki/>'Republika Srpska Krajina'“''], v. osobito str. 89 - 97 presude žalbenog vijeća od 8. listopada 2008.</ref>
 
== Sudbina civila ==
Line 154 ⟶ 151:
 
== Izvori ==
{{Izvoriizvori|30em}} <small>3. GSHV Direktiva Op. br. 5/94 od 5.12.1994. Faksimil Direktive kod: J. BOBETKO, Sve ''moje bitke,'' 392-399.</small>
 
<small>4.    SVA MORH, GSHV Organizacijska zapovijed kl. 80-01/95-02/08, ur. br. 512-06-05/01-95-24 od 19.1.1995.</small>
Line 198 ⟶ 195:
<small>23.   HMDCDR: GŠ SV RSK Izveštaj pov br. 3-430 od 13. 7.1995.; F TUĐMAN, ''Pet godina hrvatske pobiede,'' 15.</small>
 
<small>24. Križevačke ratne postrojbe u Domovinskom ratu 1991.-1995., Božidar Štubelj, Željko Topolovec,Mate Babić, Vlado Kolić, Đuro Škvorc,Antun Radmanić, Stevo Mladenović, Vlado Radotović,</small>
 
<small>ISBN broj 978-953-56074-1-0, 2011. godine</small>
 
{{Operacije u Domovinskom ratu}}
[[Kategorija:OperacijeBitke u Domovinskom ratu|Bljesak]]
[[Kategorija:Vojni pohodi s hrvatskim sudjelovanjem]]
 
<!-- interwiki -->