Korejski jezik
Korejski jezik (한국어 / 조선말; ISO 639-3: kor) službeni je jezik Sjeverne i Južne Koreje. To je također jedan od dva službena jezika u pokrajini Yanbian u Kini. Ukupno preko 66,305.000 govornika, od toga 42,000.000 u Južnoj Koreji (1986.); 20,000.000 u Sjevernoj Koreji (1986.); 1,920.000 u Kini (2000.) gdje su etnički poznati kao Chaoxian; 670.000 u Japanu (1988.); 149.000 u Ruskoj federaciji (2002.). Nepoznat broj u Bangkoku, Tajland.
| Korejski | |
| 한국어, 조선말 Hangugeo, Chosŏnmal | |
| Države | Južna Koreja Sjeverna Koreja |
| Regije | Uglavnom se govori u Jugoistočnoj Aziji |
| Govornici | 78 milijuna |
| Rang | 17. |
| Razredba | Korejski jezici[1][2][3][4][5][6] |
| Službeni status | |
| Služben u | Južna Koreja Sjeverna Koreja |
| Ustanova | - |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1 | ko |
| ISO 639-2 | kor |
| ISO 639-3 | kor |
| Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) | |
Kroz povijesna razdoblja korejski se jezik dijeli na stari korejski, srednji korejski, moderni korejski i današnji korejski.
Dijalekti: ch’ungch’ongdo, cheju, chollado, hamgyongdo, hwanghaedo, kyongsangdo, p’yong’ando, seoulski[7].
Fonologija
Korejski jezik ima 19 suglasničkih fonema. Za svaki zapornik i tjesnačnik postoje tri inačice, koje se označavaju kao obična, napeta i izdisajna. Konsonanti imaju različit izgovor ovisno o položaju u riječi. Postoji i osam samoglasnika, a svaki može biti dugačak ili kratak.
Asimilacija suglasnika je česta pojava.
Formalnost
U korejskom jeziku je od iznimne važnosti ophođenje kako i prema sugovorniku, tako i izražavanje dužnog poštovanja spram osobe o kojoj se priča. Postoji sedam razina govora, iako se neke upotrebljavaju iznimno rijetko u moderno doba. Razine govora se očituju kroz različite gramatičke strukture, te upotrebu drugačijih riječi za jedan te isti pojam, ovisno o razini govora i odnosu između govornika, sugovornika i drugih. Uobičajeno se formalno obraćati i govoriti o roditeljima i starijim članovima obitelji, učiteljima i nadređenima na radnom mjestu.
Gramatika
Korejski jezik je aglutinativan jezik, što znači da se sufiksi koji označavaju jednu gramatičku kategoriju dodaju jedan na drugoga, te nakon sjedinjenja ostaju nepromijenjeni. U korejskom jeziku ovo je uočljivije kod glagola nego kod imenica, premda se i kod potonjih kombiniraju padežni nastavci s nastavkom množine. Osnovni red riječi je subjekt-objekt-glagol, te glagol mora uvijek doći na kraju rečenice. Umjesto prijedloga, korejski jezik koristi postpozicije. Korejski jezik ne poznaje kategoriju gramatičkog roda, te iako postoje zamjenice za osobe različitog spola, u praksi se češće osobe navodi imenom ili preko oznake zanimanja, položaja u obitelji i sl.
Opisni glagoli
Korejski jezik ne poznaje kategoriju pridjeva, već postiže isto značenje takozvanim opisnim glagolima. Pri prijevodu infinitiva takvog glagola na hrvatski jezik se koristi glagol biti, iako ga korejski opisni glagol prešutno sadrži. Na primjer: 예쁘다 yeppeuda = biti lijep.
Padeži
Korejski jezik poznaje kategoriju padeža. Za razliku od hrvatskog jezika, samo imenice i zamjenice se sklanjaju. Padežni nastavci ovise o tome završava li konkretna riječ suglasnikom ili samoglasnikom.
- nominativ: 이/가 (i/ga)
- genitiv: 의 (ui)
- dativ: 에게 (ege), 한테 (hante)- neformalno, 께 (kke)- formalno
- ablativ (u hrv. "od" osobe + genitiv): 에게서 (egeseo), 한테서 (hanteseo)- neformalno
- akuzativ (samo izravni objekt): 을/를 (eul/reul)
- lokativ 1 (kretanje do mjesta ili bivanje u/na mjestu): 에 (e)
- lokativ 2 (obavljanje radnje u/na mjestu): 에서 (eseo)
- vokativ: 아/야 (a/ya), 여/이여 (yeo/iyeo)
- instrumental (također kretanje određenim smjerom): 로/으로 (ro/euro)
- komitativ (u hrv. padežno pitanje "s kim"): 와/과 (wa/gwa), 랑/이랑 (rang/irang), 하고 (hago)
Brojevni sustavi i brojevne jedinice
Korejski jezik upotrebljava dva brojevna sustava: jedan preuzet iz Kine uz izmijenjen izgovor brojeva, te drugi sustav domaćih korejskih brojeva. Prvi, "kineski" brojevni sustav se koristi pri određivanju datuma, kod baratanja novcem,računanja životne dobi, te kod računanja minuta i sekunda. Domaći korejski brojevi se koriste kod brojanja sati, osoba, te izražavanja životne dobi.
Korejski jezik upotrebljava niz posebnih riječi pri brojanju predmeta i osoba. Na primjer, 대 (dae) se koristi pri brojanju automobila, strojeva i elektroničke opreme. Prvo se navodi predmet, zatim broj, te naposlijetku odgovarajuća brojevna jednica.
Povijest
Nekada je korejski jezik bio pisan Hanja (kineskim) pismom. U 15. je stoljeću nacionalni sustav pisanja, danas poznat pod imenom Hangul, razvio ga je korejski kralj Sejong Veliki.
Izvori
- ↑ Song, Jae Jung. 2005. The Korean language: structure, use and context. Routledge. str. 15. ISBN 978-0-415-32802-9.
- ↑ Campbell, Lyle; Mixco, Mauricio. 2007. Korean, A language isolate. A Glossary of Historical Linguistics. University of Utah Press. str. 7, 90–91.
most specialists... no longer believe that the... Altaic groups... are related […] Korean is often said to belong with the Altaic hypothesis, often also with Japanese, though this is not widely supported
. - ↑ Dalby, David. 1999–2000. The Register of the World's Languages and Speech Communities. Linguasphere Press.
- ↑ Kim, Nam-Kil. 1992. Korean. International Encyclopedia of Linguistics. str. 282–86.
scholars have tried to establish genetic relationships between Korean and other languages and major language families, but with little success
. - ↑ Róna-Tas, András. 1998. The Reconstruction of Proto-Turkic and the Genetic Question. The Turkic Languages. Routledge. str. 67–80.
[Ramstedt's comparisons of Korean and Altaic] have been heavily criticised in more recent studies, though the idea of a genetic relationship has not been totally abandoned
. - ↑ Schönig, Claus. 2003. Turko-Mongolic Relations. The Mongolic Languages. Routledge. str. 403–19.
the 'Altaic' languages do not seem to share a common basic vocabulary of the type normally present in cases of genetic relationship
. - ↑ Ethnologue (16th)