(Go: >> BACK << -|- >> HOME <<)
Prijeđi na sadržaj

Venecijanski bijenale: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjena
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
 
(Nije prikazano 12 međuinačica 9 suradnika)
Redak 1: Redak 1:
[[datoteka:DSCF0188.JPG|desno|mini|260px|Skulptura Frabrizia Plessia: Mare Verticale na ulazu u Giardine]]'''Venecijanski bijenale''' ([[Talijanski jezik|talijanski]]: ''Biennale di Venezia''), ili punim nazivom Međunarodna izložba [[Suvremena umjetnost|suvremene likovne umjetnosti]], je izložba koja se od 1895. godine, uz manje prekide, održava svake druge godine na prostoru [[Vrtovi Bijenala|Vrtova bijenala]] (''Giardini''), [[Arsenal (Venecija)|Arsenala]] (''Arsenale'') i ostalih izložbenih prostora u [[Venecija|Veneciji]], [[Italija]].
[[datoteka:Venice_biennale.jpg|desno|mini|360px|Glavni ulaz u Giardine]]

'''Venecijanski bijenale''' ([[Talijanski jezik|talijanski]]: ''Biennale di Venezia'') je najveća svjetska izložba [[Suvremena umjetnost|suvremene umjetnosti]] koja se održava poput [[Svjetska izložba|expa]] svake druge godine u [[Venecija|Veneciji]], [[Italija]] na prostoru Giardina. [[Venecijanski filmski festival]] je dio Venecijanskog bijenala, kao što je to i [[Venecijanski bijenale arhitekture]], koji se za razliku od Bijenala odvija svake parne godine. Od [[1999.]] pokrenuta je nova manifestacija u okviru Bijenala - ''Međunarodni festival suvremenog plesa''.<ref>
== Ustrojstvo ==
[http://www.labiennale.org/en/dance/ La Biennale di Venezia<!-- Bot generated title -->]</ref>
Kako bi se razlikovala od istoimenog izložbenog programa, njezin organizator, kulturna zaklada ''Venecijanski bijenale'' promijenila je 2009. godine ime u ''Biennale Foundation''. Osim izložbe likovnih umjetnosti'','' njezni programi uključuju i [[Festival suvremene glazbe]], [[Venecijanski filmski festival]], [[Međunarodni festival kazališta]] i [[Međunarodni festival suvremenog plesa]].<ref>
[http://www.labiennale.org/en/dance/ La Biennale di Venezia<!-- Bot generated title -->]</ref> Osim toga, [[Venecijanski bijenale arhitekture]] održava se od 1980. godine, a od 2002. godine u redovnom intervalu izmjenjuje se s međunarodnom izložbom suvremene likovne umjetnosti.
{| class="wikitable"
!Ime
!Službeni talijanski naziv
!Godina
!Učestalost
|-
|''Venecijanski bijenale'' ili Međunarodna izložba suvremene likovne umjetnosti
|''Esposizione Internazionale d’Arte''
|1895.
|Svake druge godine
|-
|''Venecijanski bijenale arhitekture'' ili Međunarodna izložba arhitekture
|''Mostra internazionale di architettura''
|1980.
|Svake druge godine (od 2000.)
|-
|Festival suvremene glazbe
|''Festival internazionale di musica contemporanea''
|1930.
|Godišnje (rujan/listopad)
|-
|Međunarodni festival kazališta
|''Festival internazionale del teatro''
|1934.
|Godišnje (lipanj/kolovoz)
|-
|Venecijanski filmski festival
|''Mostra internazionale d'arte cinematografica di Venezia''
|1934.
|Godišnje (kolovoz/rujan)
|-
|Međunarodni festival suvremenog plesa
|''Festival internazionale di danza contemporanea''
|2004.
|Godišnje (lipanj;
dvogodišnje 2010. – 16.)
|}

== Struktura izložbe ==
Međunarodna izložba suvremene likovne umjetnosti, te na sličan način Venecijanski bijenale arhitekture, sastoje se od Glavne izložbe (''Mostra Internazionale''), Nacionalnih sudjelovanja (''Partecipazioni Nazionali'') i popratnih događanja (''Eventi Collaterali'').


== Povijest==
== Povijest==
⚫
Početci bijenala sežu u [[1893.]] godinu kad je venecijanski gradonačelnik Riccardo Selvatico Gradskom vijeću predložio pokretanje Bijenalne izložbe, ali nacionalnog karaktera. Godine [[1894.]] ideja je dopunjena mogućnošću sudjelovanja izabranih međunarodnih umjetnika. Prva izložba najavljena je za [[1895.]], tijekom zime izgrađen je Palazzo dell'Esposizione (Izložbena palača) po projektu Enrica Trevisanata (pročelje Marius De Maria) na tada tek izgrađenom prostoru Giardini di Castello.

⚫
Prvi bijenale održan je [[1895.]] na toj prvoj izložbi dekorativna umjetnost imala je zapaženo mjesto, posjetilo ju je 224.000 ljudi. Izložba je vremenom postajala sve više međunarodna, tako da je od [[1907.]] nekoliko zemalja pokrenulo gradnju vlastitih nacionalnih paviljona na izložbenom prostoru. Između [[1916.]] i [[1918.]] bijenale nije održan zbog [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Nakon Prvog svjetskog rata, Bienale pokazuje sve veći interes za inovativna stremljenja u modernoj umjetnosti. Između dva svjetska rata, mnogi istaknuti moderni umjetnici izlagali su na bijenalu.
⚫
[[Datoteka:Venezzia biennial jn 3.jpg|lijevo|mini|260px|Detalj s izložbe]]
Godine 1927. osnovana je Zaklada [[Fondazione Quadriennale di Roma|Quadriennale di Roma]] sa zamisli da se u Rim usredotoči glavna proizvodnja nacionalne figurativne umjetnosti, ostavivši Venecijanskom bijenalu održavanje međunarodnih manifestacija.<ref>{{Cite web |url=http://www.sconfini.eu/arte-e-cultura/78-arte-contemporanea/3262-attesa-per-la-ripresa-autunnale-del-mercato-dellarte-contemporanea.html |title=Attesa per la ripresa autunnale del mercato dell'arte contemporanea |author=Redazione Sconfini |language=it|website=www.sconfini.eu |access-date=10. svibnja 2017.}}</ref>


⚫
Do [[1930.]] godine uprava bijenala bila je u nadležnosti vijeća grada Venecije, tada je prešla na nacionalnu razinu (postala je formalno neovisna institucija-Ente Autonomo), a time i u ruke [[Benito Mussolini|Mussolininijeve]] [[Fašizam|fašističke]] vlasti. Bijenale je [[1930-ih]], osnovao nekoliko novih popratnih manifestacija: ''Glazbeni Festival'' [[1930.]], [[Venecijanski filmski festival]] [[1932.]] i ''Kazalištni festival'' [[1934.]] Od [[1938.]], dodjeljuju se ''Velike nagrade'' za radove izložene na glavnoj izložbi.
⚫
Počeci bijenala sežu u [[1893.]] tad je venecijanski gradonačelnik Riccardo Selvatico predložio Gradskom vijeću pokretanje Bijenalne izložbe, ali nacionalnog karaktera, [[1894.]] ideja je izmjenjena time da mogu sudjelovati i međunarodni umjetnici koji prođu selekciju. Prva izložba najavljena je za [[1895.]], tijekom zime izgrađen je Palazzo dell'Esposizione (Izložbena palača) po projektu Enrica Trevisanata (pročelje Marius De Maria) na tada tek izgrađenom prostoru Giardini di Castello.


⚫
Nakon šest godina stanke tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] (posljednji je održan [[1942.]] u okrnjenom sastaavu), Bienale je nastavio s normalnom izlagačkom djelatnošću [[1948.]] godine želivši obnoviti pozornost na europske i svjetske avangardne te kretanja u suvremenoj umjetnosti. Apstraktni ekspresionizam bio je hit Bijenala [[1950-ih]], pop-art [[1960-ih]]. Između [[1948.]] do [[1972.]] talijanski [[arhitekt]] Carlo Scarpa izveo je niz smionih intervencija na paviljonima bijenala.
⚫
Prvi bijenale održan je [[1895.]] na toj prvoj izložbi dekorativna umjetnost imala je zapaženo mjesto, posjetilo ju je 224,000 ljudi. Izložba je vremenom postajala sve više međunarodna, tako da je od [[1907.]] nekoliko zemalja pokrenulo gradnju vlastitih nacionalnih paviljona na izložbenom prostoru. Između [[1916.]] i [[1918.]] bijenale nije održan zbog [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], Bienale pokazuje sve veći interes za inovativne tendencije u modernoj umjetnosti. Između dva svjetska rata, mnogi istaknuti moderni umjetnici izlagali su na bijenalu.
⚫
[[datoteka:Venezzia biennial jn 3.jpg|lijevo|mini|260px|Detalj s izložbe]]
⚫
Do [[1930.]] godine uprava bijenala bila je u ingerenciji vijeća grada Venecije, tad je prešla na nacionalnu razinu ( postala je formalno neovisna institucija -Ente Autonomo) a time i u ruke [[Benito Mussolini|Mussolininijeve]] [[Fašizam|fašističke]] vlasti. Bijenale je [[1930-ih]], osnovao nekoliko novih popratnih manifestacija: ''Glazbeni Festival'' [[1930.]], [[Venecijanski filmski festival]] [[1932.]] i ''Kazalištni festival'' [[1934.]]. Od [[1938.]], dodjeljuju se ''Velike nagrade'' za radove izložene na glavnoj izložbi.


⚫
Prosvjedi su obilježili Bijenale održan buntovne [[1968.]] i označili krizu koncepcije bijenala. Nakon toga odbačeno je nagrađivanje - ''Velikom nagradom'', veći naglasak dan je tematskim izložbama. Bienale [[1974.]] obilježili su prosvjedi protiv diktature [[Augusto Pinochet]] u [[Čile]]u. Uvedene su nove nagrade - Zlatni lav (Leone d'Oro), poput nagrada na [[Venecijanski filmski festival|Venecijanskom filmskom festivalu]] - postmoderna umjetnost stupila je na scenu.
⚫
Nakon šest godina pauze tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] (posljednji je održan [[1942.]] u okrnjenom sastaavu), Bienale je nastavio s normalnom izlagačkom djelatnošću [[1948.]] želivši obnoviti pozornost na europske i svjetske avangardne te kretanja u suvremenoj umjetnosti. Apstraktni ekspresionizam bio je hit Bijenala [[1950-ih]], pop-art [[1960-ih]]. Između [[1948.]] do [[1972.]] talijanski [[arhitekt]] Carlo Scarpa izveo je niz smionih intervencija na paviljonima bijenala.


⚫
Bijenale [[1980.]] obilježili su kuratori manifestacije kritičari [[Achille Bonito Oliva]] i Harald Szeemann koji su uveli ''Aperto'', dio izložbe u kojem bi se izlagala istraživanja na području umjetnosti. Talijanski povjesničar umjetnosti Giovanni Carandente bio je kurator izložbi iz [[1988.]] i [[1990.]] Nakon tog je napravljena pauza od tri godine da bi se Bienale [[1995.]] točno poklopio sa 100. obljetnicom Bienala. Bijenale [[1993.]] ponovno je vodio Achille Bonito Oliva, nakon njega dvojac Jean Clair i Germano Celant bili su kuratori
⚫
Protesti su obilježili Bijenale održan buntovne [[1968.]] i označili krizu koncepcije bijenala. Nakon toga odbačeno je nagrađivanje - ''Velikom nagradom'', veći naglasak dat je tematskim izložbama. Bienale [[1974.]] obilježili su protesti protiv diktature [[Augusto Pinochet]] u [[Čile|Čileu]]. Uvedene su nove nagrade - Zlatni lav (Leone d'Oro), poput nagrada na [[Venecijanski filmski festival|Venecijanskom filmskom festivalu]] - postmoderna umjetnost stupila je na scenu.


⚫
Bijenale [[1980.]] obilježili su kuratori manifestacije kritičari [[Achille Bonito Oliva]] i Harald Szeemann koji su uveli ''Aperto'', dio izložbe u kojem bi se izlagala istraživanja na području umjetnosti. Talijanski povjesničar umjetnosti Giovanni Carandente bio je kurator izložbi iz [[1988.]] i [[1990.]] Nakon tog je napravljena pauza od tri godine da bi se Bienale [[1995.]] točno poklopio sa 100. obljetnicom Bienala. Bijenale [[1993.]] ponovno je vodio Achille Bonito Oliva, nakon njega dvojac Jean Clair i Germano Celant bili su kuratori
Bienala [[1995.]] i [[1997.]]
Bienala [[1995.]] i [[1997.]]


Bijenalske izložbe [[1999.]] (48.) i [[2001.]] (49.) osmislio je Harald Szeemann koji je veću pozornost posvetio zastupljenosti umjetnika iz [[Azija|Azije]] i [[Istočna Europa|Istočne Europe]] te mladim umjetnicima, on je i proširio izložbeni prostor bijenala na netom obnovljene zgrade venecijanskog Arsenala.
Bijenalske izložbe [[1999.]] (48.) i [[2001.]] (49.) osmislio je Harald Szeemann koji je veću pozornost posvetio zastupljenosti umjetnika iz [[Azija|Azije]] i [[Istočna Europa|Istočne Europe]] te mladim umjetnicima, on je i proširio izložbeni prostor bijenala na netom obnovljene zgrade venecijanskog Arsenala.


''50. Bijenale'', kojem je kurator bio Francesco Bonami, zapamćen je po rekordnom broju kustosa koatora izložbe, čak njih sedam (Hans Ulrich Obrist, Catherine David, Igor Zabel, Hou Hanru i Massimiliano Gioni).
''50. Bijenale'', kojem je kurator bio Francesco Bonami, zapamćen je po rekordnom broju kustosa koatora izložbe, čak njih sedam (Hans Ulrich Obrist, Catherine David, Igor Zabel, Hou Hanru i Massimiliano Gioni).


''51. Bijenale'' iz [[2005.]] obilježile su po prvi put kuratorice žene, Maria de Corral i Rosa Martinez. De Corralova je organizirala popratnu manifestaciju ''Iskustvo umjetnosti'', koja je okupila 41 umjetnika. Rosa Martinez organizirala je pak svoju manifestaciju ''Uvijek malo dalje'' u Arsenalu, sa 49 umjetnika.
''51. Bijenale'' iz [[2005.]] obilježile su po prvi put kuratorice žene, Maria de Corral i Rosa Martinez. De Corralova je organizirala popratnu manifestaciju ''Iskustvo umjetnosti'', koja je okupila 41 umjetnika. Rosa Martinez organizirala je pak svoju manifestaciju ''Uvijek malo dalje'' u Arsenalu, s 49 umjetnika.


Na ''52. Bijenalu'' [[2007.]] prvi put je jedan [[SAD|američki]] kritičar Robert Storr dobio priliku urediti izložbu koja je održana pod njegovim motom ''Think with the Senses – Feel with the Mind. Art in the Present Tense''
Na ''52. Bijenalu'' [[2007.]] prvi put je jedan [[SAD|američki]] kritičar Robert Storr dobio priliku urediti izložbu koja je održana pod njegovim motom ''Think with the Senses – Feel with the Mind. Art in the Present Tense''
Redak 30: Redak 74:


== Prostor Bijenala ==
== Prostor Bijenala ==
⚫
[[Datoteka:Venice biennale.jpg|desno|mini|360px|Glavni ulaz u Giardine]]Bijenale se tradicionalno održava u venecijanskom parku ''Giardini di Castello'', tu se nalazi 30 stalnih nacionalnih paviljona. Pravo na stalni paviljon u velikoj mjeri je bilo rezultat međunarodnih političkih odnosa [[1930-ih]] godina, te kasnije [[Hladni rat|hladnoratovskih]] prilika.
[[datoteka:DSCF0188.JPG|desno|mini|260px|Skulptura Frabrizia Plessia: Mare Verticale na ulazu u Giardine]]
⚫
Bijenale se tradicionalno održava u venecijanskom parku ''Giardini di Castello'', tu se nalazi 30 stalnih nacionalnih paviljona. Pravo na stalni paviljon u velikoj mjeri je bilo rezultat međunarodnih političkih odnosa [[1930-ih]] godina, te kasnije [[Hladni rat|hladnoratovskih]] prilika.


''Aperto'' je počeo kao manifestacija otvorana mladim umjetnicima, koji nisu obuhvaćeni izložbama u nacionalnim paviljonima. Poslije se ustalilo da se Aperto održava u Arsenalu, od [[1995.]] smanjio se broj Aperta, tako da sve veći broj zemalja sudionica unajmljuje dodatne izložbene prostore da izloži svoje mlade umjetnike.
''Aperto'' je počeo kao manifestacija otvorana mladim umjetnicima, koji nisu obuhvaćeni izložbama u nacionalnim paviljonima. Poslije se ustalilo da se Aperto održava u Arsenalu, od [[1995.]] smanjio se broj Aperta, tako da sve veći broj zemalja sudionica unajmljuje dodatne izložbene prostore da izloži svoje mlade umjetnike.


== Nacionalni paviljoni i njihovi arhitekti ==
== Nacionalni paviljoni i njihovi arhitekti ==
Redak 45: Redak 88:
* Čehoslovačka - Otakar Novotni, 1926. (aneks dogradio Boguslav Richlinch, 1970.)
* Čehoslovačka - Otakar Novotni, 1926. (aneks dogradio Boguslav Richlinch, 1970.)
* Danska - Carl Brummer, 1932. (aneks dogradio Peter Koch, 1958.)
* Danska - Carl Brummer, 1932. (aneks dogradio Peter Koch, 1958.)
* Finska- Alvar Aalto, 1956., obnovio Fredrik Fogh, suradnik Elsa Makiniemi, 1976.-1982.
* Finska- Alvar Aalto, 1956., obnovio Fredrik Fogh, suradnik Elsa Makiniemi, 1976. – 1982.
* Francuska - Faust Finzi, 1912.
* Francuska - Faust Finzi, 1912.
* Njemačka - Daniele Donghi, 1909., preuredio Ernst Haiger, 1938.
* Njemačka - Daniele Donghi, 1909., preuredio Ernst Haiger, 1938.
Redak 62: Redak 105:
* Urugvaj - bivše skladište bijenala, 1958., dato Urugvaju 1960.
* Urugvaj - bivše skladište bijenala, 1958., dato Urugvaju 1960.
* Venezuela - Carlo Scarpa, 1956.
* Venezuela - Carlo Scarpa, 1956.
* ''Venezia'' niz paviljona - Brenno Del Giudice (Arti Decorative 1932.); ostali paviljoni;
* ''Venezia'' niz paviljona - Brenno Del Giudice (Arti Decorative 1932.); ostali paviljoni;
** Jugoslavija, 1938.
** Jugoslavija, 1938.
** Rumunjska, 1938.
** Rumunjska, 1938.
Redak 71: Redak 114:
* Južna Koreja - Seok Chul Kim, 1995.
* Južna Koreja - Seok Chul Kim, 1995.


== Hrvatski umjetnici na Bijenalu <ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspxid=23633&pregled=1&datum=9.1.2009%2014:38:20 Culturenet Croatia: Croatian Artists at Venice Biennales]</ref>==
== Hrvatski umjetnici na Bijenalu<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspxid=23633&pregled=1&datum=9.1.2009%2014:38:20 Culturenet Croatia: Croatian Artists at Venice Biennales]</ref>==
* 1897. [[Vlaho Bukovac]]
* 1897. [[Vlaho Bukovac]]
* 1901. Vlaho Bukovac
* 1901. Vlaho Bukovac
Redak 96: Redak 139:
* 1976. [[Ivan Kožarić]], [[Julije Knifer]]
* 1976. [[Ivan Kožarić]], [[Julije Knifer]]
* 1978. [[Ivo Friščić]]
* 1978. [[Ivo Friščić]]
* 1980. Dušan Džamonja
* 1980. [[Dušan Džamonja]]
* 1982. Edita Schubert
* 1982. Edita Schubert
* 1984. Boris Bućan
* 1984. Boris Bućan
Redak 105: Redak 148:
* 1999. Zlatan Vrkljan
* 1999. Zlatan Vrkljan
* 2001. [[Julije Knifer]]
* 2001. [[Julije Knifer]]
* 2003. Boris Cvjetanović, Ana Opalić
* 2005. Pasko Burdelez, Zlatan Dumanić, Alen Floričić, Tomo Savić Gecan, Boris Šincek, Goran Trbuljak
* 2007. Ivana Franke
* 2009. Nikola Koydl, Zoltan Novak, Matko Vekić
* 2011. BADco, Antonio G. Lauer
* 2013. Kata Mijatović
* 2015. Damir Očko
* 2017. Tina Gverović, Marko Tadić
* 2019. [[Igor Grubić]]
* 2022. [[Tomo Savić-Gecan]]


== Izvori ==
== Izvori ==
Redak 110: Redak 163:


== Literatura==
== Literatura==
*Želimir Koščević, Biennale and Yugoslav Modern Art 1895-1988, ex. cat., Zagreb: Galerije grada Zagreba, 1988.
*[[Želimir Koščević]], Biennale and Yugoslav Modern Art 1895-1988, ex. cat., Zagreb: Galerije grada Zagreba, 1988.
* Martino, Enzo Di. ''The History of the Venice Biennale'', Venezia, Papiro Arte, 2007.
* Enzo Di Martino, ''The History of the Venice Biennale'', Venezia, Papiro Arte, 2007.
*Enzo Di Martino, ''La Biennale di Venezia: 1895-2013. Arti visive, architettura, cinema, danza, musica, teatro,'' Venezia, Papiro Arte, 2013.
* Sarah Thornton. ''Seven Days in the Art World''. New York: WW Norton, 2008.
* Sarah Thornton. ''Seven Days in the Art World''. New York: WW Norton, 2008.
* Tonko Maroević, Hrvatska na venecijanskom Biennalu (Croatia at the Venice Biennale), catalog of the Croatian pavilion at the 46th Biennale, 1996.
* Tonko Maroević, Hrvatska na venecijanskom Biennalu (Croatia at the Venice Biennale), catalog of the Croatian pavilion at the 46th Biennale, 1996.
*Robert Fleck, ''Die Biennale von Venedig: eine Geschichte des 20. Jahrhunderts'', Hamburg, Philo Fine Arts, 2009.


== Pogledajte i ovo ==
== Pogledajte i ovo ==
Redak 124: Redak 179:
* [http://www.labiennale.org/en/art/history/ Povijest venecijanskog bijenala]
* [http://www.labiennale.org/en/art/history/ Povijest venecijanskog bijenala]
* [http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23633&pregled=1&datum=9.1.2009%2014:38:20 Culturenet Croatia: Croatian Artists at Venice Biennales]
* [http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23633&pregled=1&datum=9.1.2009%2014:38:20 Culturenet Croatia: Croatian Artists at Venice Biennales]
* [http://www.theartstrust.com/online_magazine_Article.aspx?articleid=14 Venecijanski bijenale 2007., The Art Trust website.]
* [http://www.theartstrust.com/online_magazine_Article.aspx?articleid=14 Venecijanski bijenale 2007., The Art Trust website.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110103020941/http://www.theartstrust.com/online_magazine_Article.aspx?articleid=14 |date=3. siječnja 2011. }}


[[Kategorija:Likovna umjetnost]]
[[Kategorija:Likovna umjetnost]]
[[Kategorija:Manifestacije]]
[[Kategorija:Manifestacije u Italiji]]
<!--[[Kategorija:Festivali]] -->
[[Kategorija:Venecija]]
[[Kategorija:Venecija]]

Posljednja izmjena od 18. ožujka 2024. u 17:03

Skulptura Frabrizia Plessia: Mare Verticale na ulazu u Giardine

Venecijanski bijenale (talijanski: Biennale di Venezia), ili punim nazivom Međunarodna izložba suvremene likovne umjetnosti, je izložba koja se od 1895. godine, uz manje prekide, održava svake druge godine na prostoru Vrtova bijenala (Giardini), Arsenala (Arsenale) i ostalih izložbenih prostora u Veneciji, Italija.

Ustrojstvo[uredi | uredi kôd]

Kako bi se razlikovala od istoimenog izložbenog programa, njezin organizator, kulturna zaklada Venecijanski bijenale promijenila je 2009. godine ime u Biennale Foundation. Osim izložbe likovnih umjetnosti, njezni programi uključuju i Festival suvremene glazbe, Venecijanski filmski festival, Međunarodni festival kazališta i Međunarodni festival suvremenog plesa.[1] Osim toga, Venecijanski bijenale arhitekture održava se od 1980. godine, a od 2002. godine u redovnom intervalu izmjenjuje se s međunarodnom izložbom suvremene likovne umjetnosti.

Ime Službeni talijanski naziv Godina Učestalost
Venecijanski bijenale ili Međunarodna izložba suvremene likovne umjetnosti Esposizione Internazionale d’Arte 1895. Svake druge godine
Venecijanski bijenale arhitekture ili Međunarodna izložba arhitekture Mostra internazionale di architettura 1980. Svake druge godine (od 2000.)
Festival suvremene glazbe Festival internazionale di musica contemporanea 1930. Godišnje (rujan/listopad)
Međunarodni festival kazališta Festival internazionale del teatro 1934. Godišnje (lipanj/kolovoz)
Venecijanski filmski festival Mostra internazionale d'arte cinematografica di Venezia 1934. Godišnje (kolovoz/rujan)
Međunarodni festival suvremenog plesa Festival internazionale di danza contemporanea 2004. Godišnje (lipanj;

dvogodišnje 2010. – 16.)

Struktura izložbe[uredi | uredi kôd]

Međunarodna izložba suvremene likovne umjetnosti, te na sličan način Venecijanski bijenale arhitekture, sastoje se od Glavne izložbe (Mostra Internazionale), Nacionalnih sudjelovanja (Partecipazioni Nazionali) i popratnih događanja (Eventi Collaterali).

Povijest[uredi | uredi kôd]

Početci bijenala sežu u 1893. godinu kad je venecijanski gradonačelnik Riccardo Selvatico Gradskom vijeću predložio pokretanje Bijenalne izložbe, ali nacionalnog karaktera. Godine 1894. ideja je dopunjena mogućnošću sudjelovanja izabranih međunarodnih umjetnika. Prva izložba najavljena je za 1895., tijekom zime izgrađen je Palazzo dell'Esposizione (Izložbena palača) po projektu Enrica Trevisanata (pročelje Marius De Maria) na tada tek izgrađenom prostoru Giardini di Castello.

Prvi bijenale održan je 1895. na toj prvoj izložbi dekorativna umjetnost imala je zapaženo mjesto, posjetilo ju je 224.000 ljudi. Izložba je vremenom postajala sve više međunarodna, tako da je od 1907. nekoliko zemalja pokrenulo gradnju vlastitih nacionalnih paviljona na izložbenom prostoru. Između 1916. i 1918. bijenale nije održan zbog Prvog svjetskog rata. Nakon Prvog svjetskog rata, Bienale pokazuje sve veći interes za inovativna stremljenja u modernoj umjetnosti. Između dva svjetska rata, mnogi istaknuti moderni umjetnici izlagali su na bijenalu.

Detalj s izložbe

Godine 1927. osnovana je Zaklada Quadriennale di Roma sa zamisli da se u Rim usredotoči glavna proizvodnja nacionalne figurativne umjetnosti, ostavivši Venecijanskom bijenalu održavanje međunarodnih manifestacija.[2]

Do 1930. godine uprava bijenala bila je u nadležnosti vijeća grada Venecije, tada je prešla na nacionalnu razinu (postala je formalno neovisna institucija-Ente Autonomo), a time i u ruke Mussolininijeve fašističke vlasti. Bijenale je 1930-ih, osnovao nekoliko novih popratnih manifestacija: Glazbeni Festival 1930., Venecijanski filmski festival 1932. i Kazalištni festival 1934. Od 1938., dodjeljuju se Velike nagrade za radove izložene na glavnoj izložbi.

Nakon šest godina stanke tijekom Drugog svjetskog rata (posljednji je održan 1942. u okrnjenom sastaavu), Bienale je nastavio s normalnom izlagačkom djelatnošću 1948. godine želivši obnoviti pozornost na europske i svjetske avangardne te kretanja u suvremenoj umjetnosti. Apstraktni ekspresionizam bio je hit Bijenala 1950-ih, pop-art 1960-ih. Između 1948. do 1972. talijanski arhitekt Carlo Scarpa izveo je niz smionih intervencija na paviljonima bijenala.

Prosvjedi su obilježili Bijenale održan buntovne 1968. i označili krizu koncepcije bijenala. Nakon toga odbačeno je nagrađivanje - Velikom nagradom, veći naglasak dan je tematskim izložbama. Bienale 1974. obilježili su prosvjedi protiv diktature Augusto Pinochet u Čileu. Uvedene su nove nagrade - Zlatni lav (Leone d'Oro), poput nagrada na Venecijanskom filmskom festivalu - postmoderna umjetnost stupila je na scenu.

Bijenale 1980. obilježili su kuratori manifestacije kritičari Achille Bonito Oliva i Harald Szeemann koji su uveli Aperto, dio izložbe u kojem bi se izlagala istraživanja na području umjetnosti. Talijanski povjesničar umjetnosti Giovanni Carandente bio je kurator izložbi iz 1988. i 1990. Nakon tog je napravljena pauza od tri godine da bi se Bienale 1995. točno poklopio sa 100. obljetnicom Bienala. Bijenale 1993. ponovno je vodio Achille Bonito Oliva, nakon njega dvojac Jean Clair i Germano Celant bili su kuratori

Bienala 1995. i 1997.

Bijenalske izložbe 1999. (48.) i 2001. (49.) osmislio je Harald Szeemann koji je veću pozornost posvetio zastupljenosti umjetnika iz Azije i Istočne Europe te mladim umjetnicima, on je i proširio izložbeni prostor bijenala na netom obnovljene zgrade venecijanskog Arsenala.

50. Bijenale, kojem je kurator bio Francesco Bonami, zapamćen je po rekordnom broju kustosa koatora izložbe, čak njih sedam (Hans Ulrich Obrist, Catherine David, Igor Zabel, Hou Hanru i Massimiliano Gioni).

51. Bijenale iz 2005. obilježile su po prvi put kuratorice žene, Maria de Corral i Rosa Martinez. De Corralova je organizirala popratnu manifestaciju Iskustvo umjetnosti, koja je okupila 41 umjetnika. Rosa Martinez organizirala je pak svoju manifestaciju Uvijek malo dalje u Arsenalu, s 49 umjetnika.

Na 52. Bijenalu 2007. prvi put je jedan američki kritičar Robert Storr dobio priliku urediti izložbu koja je održana pod njegovim motom Think with the Senses – Feel with the Mind. Art in the Present Tense Te godine po prvi put je izlagao Meksiko predstavivši svog umjetnika Rafaela Lozana-Hemmera u palači Van Axel.

53. Bijenale 2009. vodio je švedski kustos Daniel Birnbaum.

Prostor Bijenala[uredi | uredi kôd]

Glavni ulaz u Giardine

Bijenale se tradicionalno održava u venecijanskom parku Giardini di Castello, tu se nalazi 30 stalnih nacionalnih paviljona. Pravo na stalni paviljon u velikoj mjeri je bilo rezultat međunarodnih političkih odnosa 1930-ih godina, te kasnije hladnoratovskih prilika.

Aperto je počeo kao manifestacija otvorana mladim umjetnicima, koji nisu obuhvaćeni izložbama u nacionalnim paviljonima. Poslije se ustalilo da se Aperto održava u Arsenalu, od 1995. smanjio se broj Aperta, tako da sve veći broj zemalja sudionica unajmljuje dodatne izložbene prostore da izloži svoje mlade umjetnike.

Nacionalni paviljoni i njihovi arhitekti[uredi | uredi kôd]

  • Italija - Palazzo Pro Arte: Enrico Trevisanato, pročelje Marius De Maria i Bartholomeo Bezzi, 1895; novo pročelje Guido Cirilli, 1914., Padiglione Italia, pročelje Duilio Torres 1932. Ovaj paviljon ima park skulptura Carla Scarpe iz 1952. i Auditorium Pastor Valeriana Pastora, 1977.
  • Australija - Philip Cox, 1988.
  • Austrija - Joseph Hoffmann u suradnji s Robertom Kramreiterom, 1934. (obnovio Hans Hollein, 1984.).
  • Belgija - Leon Sneyers, 1907. (potpuno preuredio Virgilio Vallot, 1948.).
  • Brazil - Amerigo Marchesin, 1964.
  • Kanada - BBPR (Gian Luigi Banfi, Ludovico Barbiano di Belgiojoso, Enrico Peressutti, Ernesto Nathan Rogers), 1958.
  • Čehoslovačka - Otakar Novotni, 1926. (aneks dogradio Boguslav Richlinch, 1970.)
  • Danska - Carl Brummer, 1932. (aneks dogradio Peter Koch, 1958.)
  • Finska- Alvar Aalto, 1956., obnovio Fredrik Fogh, suradnik Elsa Makiniemi, 1976. – 1982.
  • Francuska - Faust Finzi, 1912.
  • Njemačka - Daniele Donghi, 1909., preuredio Ernst Haiger, 1938.
  • Japan - Takamasa Yoshizaka, 1956.
  • Ujedinjeno Kraljevstvo - Edwin Alfred Rickards, 1909.
  • Grčka - Brenno Del Giudice, M. Papandre, 1934.
  • Island- trenutno koristi finski paviljon.
  • Izrael- Zeev Rechter, 1952. (preuredio Fredrik Fogh, 1966.)
  • Nizozemska - Gustav Ferdninand Boberg, 1914. (preuredio Gerrit Thomas Rietveld, 1954.)
  • Rusija - Aleksej V. Scusev, 1914.
  • Skandinavski paviljon (Norveška, Švedska, Finska) - Sverre Fehn, 1962. (manji aneks dogradio Fredrik Fogh, 1987.)
  • Španjolska - Javier de Luque, 1922 (pročelje preuredio Joaquin Vaquero Palacios, 1952.)
  • Sjedinjene Američke Države - Chester Holmes Aldrich, William Adams Delano, 1930.
  • Švicarska - Bruno Giacometti, 1952.
  • Mađarska - Geza Rintel Maroti, 1909. (obnovio Agost Benkhard, 1958.)
  • Urugvaj - bivše skladište bijenala, 1958., dato Urugvaju 1960.
  • Venezuela - Carlo Scarpa, 1956.
  • Venezia niz paviljona - Brenno Del Giudice (Arti Decorative 1932.); ostali paviljoni;
    • Jugoslavija, 1938.
    • Rumunjska, 1938.
    • Latinska Amerika, 1938.
  • Egipat, 1952.
  • Ulaznice - Carlo Scarpa, 1951.
  • Trgovina - James Stirling, 1991.
  • Južna Koreja - Seok Chul Kim, 1995.

Hrvatski umjetnici na Bijenalu[3][uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ La Biennale di Venezia
  2. ↑ Redazione Sconfini. Attesa per la ripresa autunnale del mercato dell'arte contemporanea. www.sconfini.eu (talijanski). Pristupljeno 10. svibnja 2017.
  3. ↑ Culturenet Croatia: Croatian Artists at Venice Biennales

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Želimir Koščević, Biennale and Yugoslav Modern Art 1895-1988, ex. cat., Zagreb: Galerije grada Zagreba, 1988.
  • Enzo Di Martino, The History of the Venice Biennale, Venezia, Papiro Arte, 2007.
  • Enzo Di Martino, La Biennale di Venezia: 1895-2013. Arti visive, architettura, cinema, danza, musica, teatro, Venezia, Papiro Arte, 2013.
  • Sarah Thornton. Seven Days in the Art World. New York: WW Norton, 2008.
  • Tonko Maroević, Hrvatska na venecijanskom Biennalu (Croatia at the Venice Biennale), catalog of the Croatian pavilion at the 46th Biennale, 1996.
  • Robert Fleck, Die Biennale von Venedig: eine Geschichte des 20. Jahrhunderts, Hamburg, Philo Fine Arts, 2009.

Pogledajte i ovo[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Venecijanski_bijenale&oldid=6894258"