Nacionalna manjina

Tri dječaka Rusina u Rumunjskoj.

Nacionalna manjina je dio određenog naroda i/ili nacije koji ne živi u svojoj nacionalnoj državi, već kao manjina u nekoj drugoj državi, zajedno s drugim narodima. Pojmovi nacionalna manjina i etnička manjina bliski su i često se značajnim dijelom preklapaju ili koriste naizmjenično. Kako u dominantnoj literaturi iz anglofonskog svijeta dominira pojam etnička manjina dok su pojmovi nacionalnost i državljanstvo blisko povezani, dio komentatora termin nacionalna manjina smatra misnomerom i preferira termin etnička ili narodna manjina. Naziv nacionalna manjina se unatoč tome udomaćio u srednjoj i jugoistočnoj Europi nakon Pariške mirovne konferencije 1919. a poseban je u tome što nasuprot etničkim manjinama, uz prava i obveze unutar same države u kojoj manjina živi implicira i vezu sa nacionalnom državom manjinske grupe (npr. vezu Mađara u Slovačkoj sa Mađarskom i drugim Mađarima).

Položaj nacionalnih manjina određen je danas međunarodnim pravom, ali uvijek uz veliki utjecaj društvenih prilika i političkih karakteristika države u kojoj nacionalne manjine žive. Međunarodno pravo na globalnoj razini ponajviše uređuju dokumenti Ujedinjenih naroda koji najčešće prava nacionalnih manjina svode na garancije ljudskih i individualnih kulturnih prava pojedincima pripadnicima manjinskih skupina. Na regionalnoj razini razvili su se regionalni sustavi manjinske zaštite koji uz individualne prepoznaju i štite i kolektivna prava manjinskih grupa. Ti su mehanizmi posebice razvijeni u Europi. Danas je uobičajeno da se položaj i prava nacionalnih manjina reguliraju na najvišoj razini ustavnim odredbama, uz preciziranje zakonima. U Hrvatskoj su tako manjinska prava zaštićena i ustavom i posebnim ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina koji ekplicitno prepoznaje pravo manjinama na razvoj kulturnih veza sa matičnom zemljom.

U pogledu koncepta pravnog prepoznavanja nacionalnih manjina, razlikuju se građanske i nacionalne države. U građanskim državama ne vrši se podjela na etničke zajednice u okviru države, već se svi građani formalno smatraju jednom nacijom i kao takvima im se garantiraju prava. Često se smatra da je rješenje političkog, pravnog, kulturnog i društvenog položaja manjina u nekom društvu mjerilo demokratizacije i modernizacije tog društva.

Izbjegavanje korištenja pojma manjina

Nacionalne manjine u socijalizmu

Romi

U SFRJ je izraz nacionalna manjina smatran politički nekorektnim i omalovažavajućim te se umjesto toga koristio izraz narodnost. Tako su umjesto para pojmova narod/nacionalna manjina upotrebljavani narod/narodnost. U ovakvoj nomenklaturi nije postojao prostor za pojam etnička grupa u smislu etničke zajednice koja nema svoju matičnu državu, mada su neki, na primjer Rusini priznavani kao narodnost.

Ostale socijalističke zemlje nisu imale jedinstven odnos prema ovom pitanju usprkos ideološkom postulatu socijalizma da je narod kapitalistički izum te da se smatra nepotrebnim i štetnim nasljeđem iz prošlih vremena. Na primjer, u Rumunjskoj je korišten zajednički naziv manjinci za pripadnike nacionalnih manjina i zbog nasljeđenih povijesnih problema s Mađarskom svi manjinci su tretirani nezadovoljavajuće, prema današnjim standardima. Druge su socijalističke zemlje kroz svoju povijest ili njezin dio podržavale procese nacionalne emancipacije manjih etničkih skupina.

Dominantne manjine

Kako status manjine implicira set prava koja proizlaze iz međunarodnih ugovora, dominantnim manjinama često se ne priznaje manjinski status. Iz toga proizlazi kako je položaj manjina povezan sa neravnopravnošću, a manjinska prava sa politikama za postizanje ravnopravnosti u društvu. Tako se na bijelačke zajednice u Južnoj Africi u razdoblju apartheida nisu odnosile međunarodne odredbe o zaštiti manjinskih prava, dok se brojnija crnačka zajednica na njih mogla pozvati.

Povezani članci

• Manjinski jezici u Hrvatskoj