|
|||||
|
|
Anton Antanasijević - Interakcionisticka perspektiva “konstrukcije socijalne stvarnosti” Drustvena stvarnost govore nam interakcionisti, pa samim tim i Ervin Gofman, nije fiksna, vec se stvara u procesu interakcije. Upravo mehamizmima koji omogucuju konstrukciju drustvene realnosti, Gofman i posvecuje paznju u svojom delu “Kako se predstavljamo u svakodnevnom zivotu”. Pocetna faza kojoj se pristupa prilikom stupanja u proces interakciju razljicitih individua je prikupljanje informacija, i pustanje informacija o sebi. Pojedinac koji se nalazi u grupi ljudi ne poznaje norme te grupe pa samim tim nema ni predodredjen stav o tome kako se treba ponasati, medjutim ni clanovi te grupe nemaju predstavu o tom pojedincu. Oni nisu upoznati sa tim pojedincem pa pristupaju prikupljanju informacije o njemu. Upravo takav nacin delovanja pojedinaca u procesu interakcije je vazan za formiranje osnovnih predpostavki koji dalje definisu sutuaciju i direkno uslovljavaju dalje odnose. dodato: 03. decembar '06 | ceo tekst
Miodrag Ranković - Jedna sumacija generalne kritike marksizma Svaka sumacija ili "rekapitulacija" marksizma podrazumeva izvestan tematski odabir, pri čemu se ne mogu zanemariti izvorne ideje i one pretpostavke koje su najviše doprinele njegovoj dogmatizaciji. U tom pogledu glavna je ideja prioriteta: ona je stvorila tri "crne tačke marksizma": prvo, postavku da drušveno biće određuje društvenu svest, odnosno da "ekonomska baza društva" primarno odreduje "svu ostalu nadgradnju"; drugu "crnu tačku predstavlja univerzalizacija klasnog fenomena (klasni determinizam do nivoa globalnog determinizma) i treća projekcija, da kriza kapitalizma vodi njegovoj samodestrukciji. Među kritičarima marksizma najveći stepen saglasnosti upravo je postignut ovde. dodato: 29. novembar '06 | ceo tekst
Milić Vojin - Pozitivistička shvatanja o sociološkom metodu O metodu sociologije pisali su mnogobrojni raniji i savremeni pozitivisti. Uopste se moze reci da se u drugim filozofskim pravcima o ovome daleko manje raspravljalo, nego u pozitivizmu. Jos manje su se s drugih filozofskih stanovista pokusavali konstruktivno resavati konkretni metodoloski problemi sociologije. Cesto se, naime, ili odbacivala mogucnost jedne opste teorijske nauke o drustvu ili se mislilo da se vrlo slozene teskoce njenih istrazivanja mogu resiti dogmatskim usvajanjem nekoliko vrlo opstib epistemoloskih nadela. Ipak je i u pozitivizmu same nekoliko mislilaca uspelo da svoja shvatanja o socioloskom metodu razvija u celovite i originalne zamisli, dok su se drugi bavili samo pojedinim uzim metodoloskim problemima. Najznacajnije pozitivisticke zamisli o socioloskom metodu su izgradili O. Kont, Dz. Stjuart Mil i E. Dirkem. S obzirom na namenu ovog istorijskog uvoda dovoljno je izloziti metodoloska shvatanja ovih mislilaca. dodato: 26. novembar '06 | ceo tekst
Nermin Keranović - Okvir za utopiju Tema utopije i samih okvira njenog nastanka javlja se u djelima Platona, Aristotela, Al-Farabija, Tomasa Mura, Furiea i mnogih drugih filozofa i sociologa. Njen značaj se ogleda prevashodno u prvobitnom cilju stvaranja utopija. Riječ je naime o društvima u kojima svi žele živjeti, društvima oslobođenim od opsesivnih zgrtačkih egoizama ljudi. Sama težnja takvim društvima može humanizirati svijet života čovjeka. Naravno, postavlja se pitanje realne utemeljenosti takvih zajednica, i same spremnosti ljudi da se bore i žrtvuju za njih. Idealna država, utopija je po mnogima nedostižna, čak je Platon priznao da ne postoje apsolutno najbolje države, već samo relativne u odnosu na postojeće stanje. Kao posljednja postaja razvoja teorije utopije javlja se ideja minimalne države. dodato: 24. novembar '06 | ceo tekst
Anton Antanasijević - Ideja poverenja Frensisa Fukujame i uloga kulture u savremenom drustvu Fukujamin stav o pobednickom koracanju demokratije izrazen u clanku “Kraj istorije” nastao je pod direktnim uticajem raspada Sovjetskog Saveza. Ovim se smatra da je okoncan idejni razvoj ljudske vrste koja ce od sad ziveti u drustvu liberalne demokratije i trzisne privrede. Takov drustvo ce biti zasnovano na opsteprisvacenim kulturnim nacelia kojima svako drustvo tezi. Medjutim ta teza je posle svog euforicnog poleta dozivela brojne kritike. Semjuel Hantington konstatujuci rastucu ulogu kulture u glabalnom drustvu govori da se svet krece ka “sukobu civilizacija”, u tom sukobu borbe nece se vise voditi na osnovu ideoloske samoindetifikacije coveka kao za vreme "hladnog rata" vec na usnovu kulturnih razlika. dodato: 20. novembar '06 | ceo tekst
Alvin W. Gouldner - Osnovne predpostavke sociologije Osnovne pretpostavke socioloske analize sadrzane su, otvoreno ili prikriveno, u njezinim glavnim programatskim pojmovima, u njezinoj elementarnoj viziji "drustva" i "kulture". Sredisnje implikacije tih pojmova naglasavaju nacin na koji grupe i grupno naslijede utjecu na ljude. Buduci da su se drustvene znanosti razvile u svijetu "samostvorene" burzoazije, koja nastaje u Europi nakon Francuske revolucije u devetnaestom stoljecu, ti pojmovi impliciraju misao da covjek stvara svoje drustvo i kulturu. Ali ta vizija covjekove moci u suprotnosti s drustvom i kulturom, nije glavni interes akademske sociologije. dodato: 06. novembar '06 | ceo tekst
|
© Copyright 2005-2006 DIFFERENTIA SPECIFICA |